Funtana: ŠKORO? MOLIN VAS LIPO...

14.04.2004. (Izvor:Marin Grgeta) U subotu navečer u diskoteci Margerita u Funtani održan je koncert takozvane hrvatske "estradne zvijezde" Miroslava Škore. Ako mislite da je ovaj članak izvještaj s koncerta, varate se. Osjećam potrebu da nešto kažem o žalosnom fenomenu velike popularnosti ovog (poput kuma mu Thompsona), kako bi rekli Dalmatinci, desničarskog "redikula". Uistinu ne uspjevam shvatiti kako je u "naprednoj i liberalnoj" Istri (kako si uobičajeno tepamo) moguće da takav lik više nego solidno puni prostore u kojima nastupa. Nemojte mi reći da na koncerte odlaze samo "furešti", jer ta činjenica jednostavno ne stoji.

Želim vjerovati da većina posjetitelja odlazi tamo radi uživanja u glazbi, iako osobno ne dijelim takav glazbeni "ukus". Želim vjerovati da ta većina ne zna što se "slavi" 10. travnja (vidi slučajnosti, upravo datuma Škorinog koncerta u Margeriti). Želim vjerovati da ta većina ne razumije što znače metafore o "ponovnom spuštanju guste magle" i sl. koje pršte iz tekstova stalnog člana raznih ocjenjivačkih komisija naših najdebilnijih reality show-ova. Želim vjerovati i da ta većina ne prati medije pa ne zna za slavne izjave slavonskog pjevača: "Srušit ćemo ga mi opet!", na temu stari most u Mostaru; “Na grb slavonski uvest ćemo svinju i Carlu del Ponte, s tim da ispod piše tko je tko, da se ljudi ne zabune.” – no comment.

Vidite, ja želim puno toga vjerovati, no drugo je pitanje što uistinu vjerujem i kakvo je uistinu stanje. Stvarno vjerujem da je ekipa kojoj su crne košulje više od modnog detalja manjina u Hrvatskoj i "debela" manjina u Istri, no smeta mi činjenica da mi se takvi masovni skupovi primitivaca događaju praktički pred kućom, dok, primjerice, na Gustafe moramo najčešće "potegnuti" do centralne Istre.

Što se tu može? Jedino pravo rješenje je dugoročno rješenje odgoja mladih u duhu znanja i tolerancije, no sudeći po udžbenicima povijesti koji se koriste u hrvatskim školama, strah me je da ne bude još i gore. Baš zbog toga što stvarno vjerujem u princip tolerancije, za to sam da ljudi i dalje slobodno biraju što će slušati, govoriti, čitati, pisati, pjevati, itd., bez obzira na to što se ja s njima eventualno ne slažem.

Toleranciji je, međutim, inherentan jedan paradoks: može se tolerirati samo one koji sa svoje strane također toleriraju. Baš me zanima kako bi se proveli, primjerice, Kud Idijoti, da u nekoj selendri gdje su Škoro, Thompson, Mate Bulić i slični zakon zapjevaju "Bandieru rossu"...