O poginulom kolegi...

Jučer popodne sam poslom skočio do Rovinja. Neposredno nakon Vodnjana sa lijeve strane puca prekrasna panorama na Brionski arhipelag. Pa još onako sve zacrvenjeno, jer dan je prekrasan, a zalazak sunca nije tako daleko. Temperatura oko 24C, bez vlage... ono... da dišete punim plućima i očima gutate prekrasnu panoramu.

Pomislih:» eh da mi je sada motor, pa da, onako laganini, iskulirano izguštam sve ovo prekrasno oko mene».

I tu mi se oči zacakle jer sam se sjetio jednog isto tako lijepog dana kada sam sa jednim prijateljem taj doživljaj i podijelio.

Bio je to jedan radni kolega. Čovjek vedar, ljubazan, uvijek sa osmjehom na licu, uvijek dobre volje. Jedan od onih kojima ništa nije teško, koji će vam uvijek priskočiti u pomoć, a s druge strane profesionalan, ozbiljnog pristupa poslu, jedan od onih koji drži do svoje riječi i ugleda. Sa treće strane, čovjek koji je gajio veliku ljubav prema motorima.

Sjećam se njegovog dječačkog ushićenja kad mi je saopćio da je uspio kupiti novi ER 6 i da si je time ispunio dugogodišnji san…i kako jedva čeka da jedan lijepi vikend odemo skupa barem do Rovinja na kafe.

I jesmo! Sjećam se njegovog zadovoljnog lica, jednog lijepog, kao na početku opisanog dana, kad smo nakon ugodne touring vožnje sjeli na rovinjsku rivu i ćaskali, malo o delu, malo o motorima.

Sve se ja tako, vozeći jučer, prisjećam onoga lijepoga dana, tog mog prijatelja, a iz očiju koje su se malo bile zarosile krenu suze. Jer moj Ljubo tu panoramu više vidjeti neće. Nikad više nećemo ćaskati na rivi u Rovinju. Nikad više nećemo, po putu, mijenjati motore…. kao neki klinci… Nikad više neću moći okrenuti njegov broj da ga pitam za neki savjet, da razmijenimo iskustva... Da mi «proda» sitne trikove zanata koje nikad nije skrivao. Štoviše, uvijek ih je od srca davao, uvijek nastojao pomoći. Nesebično i iskreno.

Jer njegova ljubav i jedna nesretna (prokleta bila!) sekunda bili su dovoljni da taj izvanredni čovjek nestane.

Otišao je Ljubo. Otišlo je toliko toga u jednoj sekundi! Jedna jedina sekunda, tamo kod Karlobaga. Tamo gdje je također lijepa panorama, gdje vjerujem da je uživao…

Pozdrav ČOVIK moj... nikad te ne zaboravin!!!