Na današnji dan 1987. umro je Sergio Blažić Đoser
Umjesto atomske bombe/ mogli ste pronaći lijek/ da proživim svoj vijek./ I dok pjevam o ljudima/ napustila me sreća/ u cvatu civilizacije dvadesetog stoljeća.
Tako je pjevao Sergio Blažić Đoser, pjevač Atomskog skloništa koji je od posljedica Hodgkinove bolesti umro u pulskoj bolnici na današnji dan 1987. godine. Pokopan je dva dana kasnije pred više od 4.000 ljudi. Želio je da mu na sahrani sviraju rockeri, a umjesto njih svirala je limena glazba. Obolio je 1971. godine.
Rođen je 8. travnja 1951. u Puli, a glazbom se bavio od mladosti.
Gotovo jedno desetljeće pjevao je Sergio Blažić - Đoser sa svojim kolegama u rock-grupi Atomsko Sklonište. Petnaestak je godina bolovao od teške i neizlječive bolesti za koju je po cijelome svijetu tražio lijek, ali ga nije pronašao. Zato ga je napokon potražio u rock glazbi za koju je živio nastupajući u pulskom Hushu i King Sonesima, koparskom Bumerangu i naposlijetku sa Atomcima sa kojima je postigao najveće uspjehe. Zajedno su snimili osam LP-ja, nekoliko singlica i kazeta.
Nezaboravne su njegove interpretacije "Ne cvikaj generacijo", "Infarkt", "Pomorac sam, majko", "Atomska trilogija", "Extra uterina", "Mentalna higijena" i druge. Kao vokalni solist Atomskog skloništa punio je sportske terene i dvorane. Rijetki su bili oni koji su znali sa čime se Đoser godinama borio između života i koncerata. Tek onda kad bi na nastupima sjeo na stolac, počelo se pričati o njegovoj bolesti. Između koncerata bi ležao u sobi jedne od tmurnih zgrada Onkološkog instituta u Ljubljani gdje se odupirao bolesti.
Odlomci nedovršene autobiografije Sergia Blažića objavljeni su u 5 nastavaka u Glasu Istre, siječnja 1997. godine. U spomen na njega održavao se Memorijal »Sergio Blažić Đoser«.
Autor nedovršene biografije je Armando Černjul. Možete je pročitati ovdje.