O, kako je lijepo biti glup!

Upravo je nevjerojatno, ali UPRAVO NEVJEROJATNO, koliko truda, energije, vremena i dnevnica vladajuća gospoda troše ne bi li nas uspjeli uvjeriti u svoju ludost.

I upravo je nevjerojatna, ali UPRAVO NEVJEROJATNA naša upornost da im to osporavamo.

A ja se, kao prosječni građanin, upravo sebi čudim koliko uspijevam ne komentirati nečije poteze koji graniče sa ludošću, uvjeren, kao što je i sada slučaj, da su akrobacije nekog luđaka zabava u kojoj jedino on uživa i da joj je izlišno posvećivati pozornost i na to gubiti dragocjenu energiju, nužno potrebnu za preživjeti ove u teške životne uvjete u koje su nas postavili kolege jednog takvog ekshibicioniste.

Dan poćinje vijestima o nužnim, nezaobilaznim, kataklizmički esencijalnim poskupljenjima struje i plina.

I nisu one toliko uvredljive koliko onaj ludi klaun koji ih prezentira. Shvatio sam da je klaun i bez karnevalskog kostima… one kape sa više krakova koji završavaju kuglicama.

Kaže frajer, potpomognut silnom matematičkom logistikom Zavoda za smijeh, da će poskupljenje struje prosječnoj hrvatskoj obitelji iz džepa izbiti 40 kuna.

Pa pitam par prijatelja, čisto ovako, u neformalnom razgovoru, koliki im je mjesečni račun za struju. Iako svi imaju barem po dvoje djece, izgleda da se ne uklapaju u termin «prosjeka».

Zbilja imam čudne prijatelje. Tako ne-prosječne! A i lažovi su. Jer po njihovim izjavama, poskupljenje od 20 % izbit će im podosta više od tih famoznih 40 kuna.

I na ovaj im način im da ih može biti sram jer, kao prvo, nisu uopće prosječni, a kao drugo, lažu me. Sreća pa mi je naš klaun, na svoj smiješni način, uspio otvoriti oči…s kime se ja to družim. Ali što ćete!? Ili kako bi klaun to stručno rekao: ŠIT HEPENS!!!

Sreća u nesreći su ti spasonosni mobiteli. Malo ćemo manje poslovati, T-comu malo oduzeti…i višak para prebaciti HEP-u. Riješenooooo!!! A klaun će onom smiješnom klaunskom manirom, uz Jockerov osmjeh, zahvaliti publici od koje je ipak uspio pridobiti pažnju za svoju trominutnu, samo njemu smiješnu točku.

Tek nije ni završio ovaj... kad eto drugog.!

Ovaj je pak još smješniji. Ovaj je smiješan i bez logistike Po…pardon…Uprave za smijeh.

Ovaj je tooootalno odbrijao. Ovaj u Hrvatskoj prodaje klaunske trikove koji ne bi nasmijali ni neko neotkriveno pleme iz duboke Amazone, a koje nikad nije vidjelo ćelavog bijelca.

Vadi on tako svoje rekvizite i pokušava izvesti skeč. Ali ni jedan rekvizit nije mu u kontekstu. Ni jedan, ni u kakvoj vezi sa ni sa čime što je bitno da bi skeč uspio.

Glumi Ministra financija. Pa šta on ne kuži da pleme iz Amazone ne zna niti što su finacije, a pogotovo čemu služi ministar. Ma kažem vam…tip je totalno odbrijao.

A fore su mu preloše. Jer ni on sam ne kuži o čemu priča. Ne zna ni di je Amazona, ni u kojem je plemenu… a bogami, ni čemu služi to što glumi.

Totalna konfuzija. Sve pobrkano. Sve naglavačke. Krenuo čistiti ribu od glave.

(Ah da... ali skeč nije o čišćenju ribe. Eto, i ja sam uz njega poludio.

Gdje sam ono stao?) Ah da… krenuo on glumiti ministra finacija. Mjesto radnje: tamna strana Mjeseca. Način radnje: glupost. Ocjena izvedbe: čista jedinica! Veza sa realnošću: nikakva.

Veza sa vezom: nema je.

Naime… klaun se ufurao u lik koji, u državi u kojoj firme propadaju radi nenaplaćenih potraživanja, mora utjerati od njih još i porez. I to zamislite koji porez!? Onaj koji oni NISU ŽELJELI platiti!! Ne ne ne... varate se ako mislite da ti zloćkići nisu mogli platiti! Oni to nisu željeli!!! A on? Nije njega briga što oni nisu naplatili dugove, jer to nije dio njegovog skeča. To je iz nekog drugog skeča, koji će izvesti neki drugi klaun.

«Nevjerojatno»... mislim se… »klauni skaču, vrte se, krevelje, pričaju gluposti, a meni nije smiješno. Izgubio sam smisao za humor. I poželio otići sa ove tamne strane Mjeseca. Mislim samo kao poslovno, privatno, službeno, osobno, personalno, kolektivno… kako želite. Otići nekamo gdje razumijem zdravi humor i gdje su mi klauni smiješni.

Jer, ovo je prestrašno koliko je pre-nesmiješno!