Logo - www-parentium.eu

Tesla se mrda - ne mijenja se niš'

11.01.2013. (10:12) Autor: Gavun

Kaže stara izreka da kad se siromah ženi – svi mu idu u svatove. Tako sam slično i ja prošao neki dan. Prošla subota, 5. siječanj, jutro, izgleda da će biti lijep dan, 8 je sati i lagano sa ženom pijuckam kavu uz ranojutarnji Ben10… kad odjednom - krc… nestade struje!

Kod nas ti inače gore u selu svako malo nestane struje, čim u Italiji grmi kod nas nestane struje… ali prije par dana je isto bilo nestalo struje i to na cijeli dan zbog nekih radova… ma nije valjda i danas to u pitanju, pa subota je… ma neeee!

Nema struje, nema interneta, ne mogu na Parentium. Ništa, obučem se i odem u obližnji market kod Elvije pitati zna li ona što o tom nestanku. Taj Elvijin market je inače naš lokalni 911, a Elvija najpouzdaniji operater za hitne slučajeve, nenadane intervencije i informacije svih vrsta: od nestanka struje do zadnjeg rezultata naših domaćih boćara. Kod Elvije je uobičajena ranojutarnja subotnja gužva: kruh, mlijeko i osnovna špeža… ali vrijedna je, radi od jutra do sutra i dobro joj ide, vozi mečku! Najviše voli kad ovako nestane struje, a nitko neće čekati da mu rukom napiše račun! Fiskal(na) je ona.

Elvija je stari lokalpatriota, ideesovka još od '91. i s guštom mi je gurnula Glas pod nos. Susjed Švabo je taman bio na kasi i smijuljio se podmuklo, mada znam da više od pola toga što smo razgovarali ni rivo kapit. Njemu je ovo kad nestane struje egzotika, onda zove zemljake gore na sjeveru i priča im o tome kao o nečemu što svakako treba probati u našoj širokoj turističkoj ponudi. Živi on ovdje kod nas u selu nešto više od dvije godine, al' još ni da bekne hrvatski ili bar talijanski, ako mu je već hrvatski ispod časti. Ni s kim se nije bio nešto zbližio, uvijek je cjepidlačio s narudžbama, strpljivo je čekao da mu Elvija vagne baš onoliko koliko je tražio, ali što da se radi s njim – piše Hund, al' piše i euro…

Glas je bio već okrenut i presavijen na stranicu na kojoj je jasno pisalo da dana današnjeg struje nećemo imati od 8 do 17 sati, uz možebitna kraća uključenja… Ima žena pravo, moj bed, sam sam si kriv što ne čitam lokalne tiskovine, a opet Hepova obavijest je bila za danas u novinama od danas… nije ni to neka fora…

Djeca će u nedjelju nazad na faks za Rijeku, pa je žena bila još jučer izvadila i otkravila neki veći komad svinjetine da im ostane još i za ponijeti, a i nama da imamo još za koji dan u novom tjednu… ono - spoj ugodnog s korisnim… ekonomija kuhanja, ni Jamie se ne bi postidio. Ali što ćemo sad s tom mesinom?

No, nasreću, u susjednom selu mi živi brat s familijom. Nazvali ih. Oni naravno imaju struje. Što da se radi, dogovorimo zajednički ručak… Sad kad već pečeš meso kod njih, nije red da ne ponudimo i cijeli paket! Dogovorimo se da ja dovezem meso nek' se peče, a onako pride da skrenem još i po nešto vina, malo crnjaka za žene i koju litricu bijelog za gemište, kolu za djecu, kruh, salatu… oni su imali mineralne, ajd super! I grampera za prilog! Ma sve bolje!

Sve sam to lijepo odvezao i pustio da kunjada pronta… ja i brat smo onako btw drmnuli još dvi-tri kratke, dogovorili ručak za dva i što ću drugo, nego opet u auto pa kući… Već je bilo skoro 11 i po. Kako sam ušao u kuću, dođe struja. Samo sam pogledao ženu i slegnuo ramenima. Djeca su još spavala. Oko pola dva smo se svi utrpali u kola i krenuli. Baš prije nego li ćemo izaći opet je nestalo struje, malo mi je bilo lakše ali opet – ako rikne škrinja ili bojler od šaranja napona – to će mi sigurno HEP nadoknaditi… aha, malo sutra!

Ručak je prošao sasvim OK, meso je bilo dobro pečeno, ali krumpir se prepekao. Nije se sam prepekao, ako me razumijete što želim reći, ali ne moš' sad još i prigovarati! Pocugalo se dosta toga pa sam dao sinu da vozi doma. Na svu sreću: odmah na izlazu iz sela – murija! Puf, al' bih bio naježio da sam vozio! To bi mi isto sigurno HEP pokrio trošak. Doduše provjeravali su imamo li prvu pomoć i zimsku opremu u vozilu… a baš se lijepo vidio snijeg na Alpama, nije ni čudo da ljudi traže zimsku opremu… ali to je za neku drugu priču!

Struja je već bila došla kad smo stigli. Zaspao sam k'o krme već negdje poslije pet. Sad sam ja ostao bez struje. Bez najave u glasilima, lokalno sam totalno podbacio, ali moglo se i pretpostaviti…

Vaš Gavun