Doma smo (a i doma je nikako) (by Marin Grgeta)

23.06.2004. (Izvor:Marin Grgeta) Čudo se nije dogodilo, za klasu bolji Englezi izbacili su nas iz daljnjeg natjecanja na Europskom prvenstvu u Portugalu. Ponovno pobuđene nade nakon dobre igre protiv Francuske pogažene su pod silovitim naletima Gordog Albiona predvođenog vragolastom zvijezdom Wayneom Rooneyem.Ponovo smo počeli dobro, (pre)ranim vodstvom, a odmah zatim nastavili onako kako nikako nismo smjeli igrati. Pokušali smo obraniti to vodstvo do kraja, a poznavaoci nogometa znat će da takva vrsta igre teško može dovesti do cilja, tim više što nam je i neriješeno bilo nedovoljno. Ne vjerujem da je to bila Barićeva uputa, prije će biti da su se igrači instinktivno povukli, a ostaje i činjenica da nismo, naravno, ovisili samo o sebi na terenu, već je tamo bio i protivnik, i to kakav! S pravom se troše najljepši epiteti na račun Waynea Rooneya, mlade Evertonove zvijezde koje me malčice podsjeća na Paula Gascoignea, iako ima totalno druge karakteristike. Njegova brzina, snaga, vještina a i trenutna forma čine pravi dijamantni vrh ionako odlične engleske ekipe u kojoj se još ističe i odlični Lampard uz ostale dobro znane zvijezde. Taj nas je vlak jednostavno pregazio, bolje smo mogli proći samo slučajno. Tako očigledno ne misli najveći dio poslovično «objektivne» hrvatske kritike koja misli da je jedini krivac za poraz od Engleza Barić.Nikome uopće ne pada na pamet da kaže da su Englezi jednostavno puno bolji od nas, i da bismo bili autsajderi u toj utakmici sa bilo kojim svjetskim izbornikom na klupi. Drugo je pitanje ocjene Barićevog posla u globalu. Čitavog je mandata lutao i pozivao brojne «indijance», s naglaskom na «zvijezdama» iz njemačkog govornog područja, a na samom prvenstvu si je dopustio situaciju da ni minute ne stavi, po mom mišljenju, našeg daleko najboljeg veznog igrača Babića, kao ni Klasnića koji je u protekloj sezoni bio, nakon Prše, naš najbolji napadač. Vjerujem da je izbornik odradio posljednje minute na klupi reprezentacije, a mislim da je došlo vrijeme da se puno toga promjeni u našem nogometu. Selektor je najmanji problem. Trebalo bi napraviti drastični rez u savezu, u ligi, u sudačkoj organizaciji... Nažalost, nema ni volje, a kamoli mogućnosti da se nešto pokrene... Reprezentacija je zadnje što donekle valja, ali i tu su perspektive sve lošije: s mladima se radi nikako, ako se pojavi kakav prirodni talent pseudomenadžeri ga prodaju premladog na istočno tržište, u domaćoj ligi se i najpošteniji mogu samo uklopiti u kriminalno crnilo, zakonska regulativa je nikakva... Lista se može nastaviti u nedogled. Jedino što će, vjerujem, uvijek ostati su brojni prirodni talenti, no s takvim (ne)radom džabe nam...