Logo - www-parentium.eu

Teorija i praksa velikog praska

04.06.2013. (14:52) Autor: Gavun

Završili su još jedni izbori. Bogu hvala! Čestitamo pobjednicima, a gubitnike još jednom podsjećamo da izbori nisu olimpijske igre i da osnovni smisao izbora nije sažet u sloganu "Važno je sudjelovati"! Naprotiv, osnovni izborni slogan je "U ljubavi i na izborima – sve je dopušteno!" Ali strpite se, brzo će novi! Mislim, izbori!

Rekao je naš predsjednik poslije prvog kruga kako su izbori festival demokracije – zna čovjek jer živi u idealnoj simbiozi: i glazbenik je i pravnik! No taj njegov 'festival' nažalost nema ništa s ozbiljnom glazbom, nema čak više ništa ni sa zabav(n)om – više je to festival budnica i davorija, festival žestokih narodnjaka – u kome te briju na suho, u kome ti pripjevaju a capella i plešu na nijemo - a možda tako i treba biti? Drago mi je što pripadam većini – odavno već ne idem na te festivale!

Ma pustimo izbore – vratimo se onome od čega se živi! Nedavno sam saznao tko je famozna mama u seriji "Kako sam upoznao vašu majku", sad me još jedino zanima tko je i kako izgleda mama Howarda Wolowitza iz serije "Teorija velikog praska". Iako na portalima govore kako se u seriji neće nikad otkriti tko je ona, pogotovo stoga što joj je glas izgleda posudila jedna od glumica iz redovite postave – ne znam je li to Penny, Leslie, Bernadette ili Amy. Iskreno, mene žena po glasu podsjeća na lik mame Fratelli iz Gooniesa.

Ali i o praskanju ću drugi put, sad sam htio "par pametnih" proslijediti djeci (ako su oni to još uopće?) i to pogotovo onima koji završavaju srednju – maturantima! Da, da - upravo vama, vama što se sad pripremate za državnu maturu... zašto ste na netu? Zašto ne učite?

Svaki sistem oduvijek želi imati velikog upliva na školovanje i to uglavnom neočekivano u obrnuto proporcionalnom odnosu: koliko se god kleli u suprotno, cilj svakog sistema je da iz škole i školskog sustava izađete što gluplji! Takvi ste podložniji manipulacijama, dakle takvi ste pravo tijesto za izmijesiti dobre i poslušne uniformirane zupčanike svake sistemske ure bez imalo kulture! Dok god vi i vama bliske generacije ne pokrenete promjene, u ovom se društvu i sistemu ništa bitno neće desiti – a vi sami razmislite kome to odgovara! Možete li? Vaši 'starci' već odavno znaju kako je toplina oko umornih i bolnih kostiju najveća ugoda, da parafraziram poglavicu Deset Medvjeda iz Plesa s vukovima, i oni vam, ti vaši starci, nisu više za 'ples'!

Ne zavaravajte se! U sistemu koji se deklarativno bori protiv trgovine ljudima, robovlasništvo je i dalje legalno – samo su okovi malo drugačiji! Mekši, futrovani, onako malo rozasti i paperjasti! Čak i digitalizirani. Razmislite: da ste dio elitne svjetske skupine ljudi (kao npr. što je danas grupa Bilderberg) i da imate sredstva i moć upravljati milijunima ljudskih sudbina i života, kako biste to najlakše učinili?

Možda internetom? Fejsom?

U počecima svoje borbe za priznavanje svojih prava, radništvo je inzistiralo na besplatnom školovanju za svoju djecu, crni su robovi u svojoj borbi za oslobođenje najprije nastojali naučiti čitati i pisati! Kad se moja generacija počela školovati (prije nekih četrdesetak godina) naši su nam roditelji neprestano tupili kako je u životu bitno samo završiti što veću školu. (Znate, naravno, onaj vic o 'odlikašima', e on vam je iz tog perioda!)

Naši su roditelji tada pripadali sloju novopečenog, poslijeratnog, socijalističkog proletarijata, tek koljeno ili dva dalje od seoskih taraba! A nama se odjednom otvorila mogućnost da se uz malo uloženog truda, možemo besplatno i beskonačno školovati! No ne mislite da je sistem u kome smo se mi školovali cijepio protiv gluposti! Naprotiv, samo smo saznali da je glupost nasljedna i (lako) prenosiva boljka svakog sistema: humani glupsoma virus!

Ako ste već napravili malu pauzu od učenja, evo da vam bar malo osvježim dan: u osnovnoj smo školi imali dosta sati maskuliniziranog tehničkog odgoja – na tim smo satima svi morali raditi makete (uglavnom) Titine kuće ili slagati nekakve kutije strujnog kruga, elektromotore ili prijevozna sredstava 'budućnosti' (rakete, avione, jedrilice, podmornice...), a onda se netko sjetio kako nam nedostaje i feminizaranog domaćinstva, pa smo onda svi morali znati šiti, vesti (od glagola vezem, vezeš...) one famozne krpe, tabletiće ili goblene! Nekako u to doba, Jugoslavija je bila domaćin svjetskog prvenstva u košarci (Ljubljana, 1970., da, da i Slovenci su nekad bili u Jugoslaviji, niste znali? Eto vidite, svatko ima mrlje u biografiji:) i uz izuzetnu generaciju košarkaša (Ćosić, Daneu, Skansi, Plećaš, Jelovac, Žorga, Tvrdić, Šolman, Simonović, Rajković, Čermak, Kapičić i trener Žeravica) postala je i svjetski prvak – nakon tog događaja svi smo morali igrati košarku i uglavnom smo morali težiti da u životu postanemo košarkaši, nije bilo škole u zemlji koja preko noći nije izgradila koševe i košarkaška igrališta... Na kraju, koncem osnovne škole, svi smo išli i na obvezne ekskurzije "putevima revolucije" – poznato?

Poslije, u srednjoj školi, imali smo Šuvarovo usmjereno obrazovanje koje je predstavljalo totalno otkrivanje karata odnosa sistema naspram pojedinca. Potom je došao marksizam, pa famozni TIPSS – teorija i praksa samoupravnog socijalizma, nešto što bi moglo odgovarati današnjem vjeronauku, ali za razliku od vjeronauka TIPSS nije čak ni bio izborni, nego obvezni predmet. U početku su ti predmeti bili i zanimljivi budući da su ih uglavnom predavali ljudi sa završenom filozofijom ili sociologijom. Poslije je izmišljen i nekakav fakultet za te predmete (ne sjećam se kako se zvao) pa je nastava postala dozlaboga izmanipulirana i jednosmjerna – predavali su ih indoktrinirani ljudi koji nisu odstupali od zadanih tema, planova i programa. Bilo je to kao da vam časna predaje vjeronauk! Bez uzbuđenja! Poslije smo (pazite, sve se to događa u četverogodišnjoj srednjoj školi) dobili predvojnički ustrojeno ONO i DSZ (općenarodna obrana i društvena samozaštita), također obvezni predmeti koji su predavali uglavnom nekakvi čudni tipovi poluvojničke, oficirske, da ne velim časničke, spreme i nazora na svijet! Svi smo išli na obvezna gađanja bojevom municijom, a ako je profesor bio iole nadobudniji i slavohlepniji, morali bismo znati rastaviti (što i nije bio veliki problem) ali i sastaviti (što je već bilo malo triki) pušku M48.

Nakon našeg školovanja i onoga kroz što smo mi prošli, Jovanović vam je danas k'o mala beba, čisti cukervaser! Možete ga čuvati k'o malo vode na dlanu, tko zna koga bi vam uvalili da nije njega! Kotromanovića sto%!

Dakle, ne žalite se – nije samo vama i Sjevernokoreancima najteže! Budućnost je pred vama - ta vidite u što smo mi izrasli! Kad zbrojim kroz što smo sve prošli, a vjerujete prisjetio sam se samo fragmenata, još ste dobro i ispali!

Znanje je još uvijek jedini kontinuitet, jedino što vam, bar još neko vrijeme nitko ne može oduzeti, ali nažalost ono je i ono čime će vas najlakše manipulirati! Čim nešto naučite ili ovladate nekom novom vještinom, razmislite zbog koga znate to što znate!

Prisjetite se toga svaki put kad po netu nađete "pametne" članke s naslovima tipa: "Oni su uspjeli i bez škole" ili "Milijunaš s osnovnom školom!" ili "Bogati, slavni i ..." ma, znate i sami valjda na što mislim? Ne moram crtati? Ili...?

Vaš Gavun