Velika trgovina na malo
U posljednje smo vrijeme izgleda ipak prešutno prihvatili kako je najjasnija i najčišća podjela ljudi ona socijalna, bez obzira što govore:
- Kad imaš love nije važno jesi li bijel, crn, žut, nizak, debeo, gey ili hetero, jesi li Francuz, Židov, Srbin, Slovenac, Hrvat, Rus, darker, mlad, star, biciklista, vjernik, ateista ili agnostik – uvijek si za široki spektar javnosti jednostavno – faca!
- Kad nemaš love nije važno jesi li bijel, crn, žut, nizak, debeo, gey ili hetero, jesi li Francuz, Židov, Srbin, Slovenac, Hrvat, Rus, darker, mlad, star, biciklista, vjernik, ateista ili agnostik – uvijek si za široki spektar javnosti jednostavno – luzer!
Ovo bi prethodno čak bilo i prilično točno da se unutar definicije nije uvukla široka i ogromna populacija srednjeg sloja koja se miješa u sve (k'o zvijezdin margarin)! Dakle moramo se korigirati: postoji siromašni, srednji i bogati sloj ljudi! Njihov je međuodnos vrlo kompleksan; oni se ili plaše ili se nadaju prijeći iz jedne kategorije u drugu! U rasporedu brojnosti ti su slojevi bili slični onom stiliziranom crtežu kojim je Mali Princ nacrtao kako je boa constrictor progutala slona, ili jednostavnije za one koji nisu čitali ovo remek djelo – crtež šešira! Imamo nešto malo bogataša (lijevi obod), zatim ogromnu masu srednjeg sloja (slon) i opet nekakav manji broj sirotinje (desni obod). Naravno, to je čisti kiklopovski egzemplar (tko je čitao, shvatit će) – gausove krivulje, ali namjerno nisam htio ovu temu začinjavati hladnom geometrijom pri čemu vas ne mogu nagovoriti da bar razmislite o čitanju nekih naslova!
(No vratimo se temi! Rekoh u prethodnoj rečenici – Imamo... Ali - Imamo li? Imamo li strukturu društva koja podsjeća na gausov i maloprinčevski šešir ili smo prešli na šiltericu: malo onih bogatih i ogromna difuzna i nedefinirana masa srednjeg sloja koji se miješa sa sirotinjom.)
Ali kako mi ipak ne bi propala planirana teza pisanja, ostat ćemo (uz netom čvrsto uloženu repliku) na podjeli koja podsjeća na gausov šešir – malo bogatih, malo(puno) više siromašnih i puno, puno onih srednjepozicioniranih.
Prožimanje tih triju društvenih kategorija začudo je i izuzetno kompleksno, a njihovo sudaranje omogućava razvijanje cijele kapitalističke ekonomske kulture i oponirajuće joj društvene supkulture. Njihov je međuodnos zasnovan na strahu i težnji! Strahu da ne postanete netko drugi i istovremenoj težnji da postanete netko drugi! Ili – sirotinja želi bar do srednjeg sloja, srednji sloj želi u bogataše, bogataši naravno žele u one superbogataše i istovremeno strahuju da ne bankrotiraju i propadnu u niži sloj, strah je prisutan i u srednjem sloju koji opasno pleše na oštrici siromaštva, no, vidi vraga, ispada da jedino sirotinja ne strahuje! Kategorija 'biti još siromašniji' njima s pozicije straha ne znači baš puno – izgleda glupo plašiti se da će govna u koja si upao početi s vremenom jače zaudarati. Fonja uvijek gadno vonja!
Zašto sam spominjao kapitalističku kulturu s profitom kao zvijezdom na čelu! Prvenstveno stoga što zahvaljujući Gaussu, svakom onom koji želi zaraditi cilj je prodati što više nečega srednjem sloju koga je unutar krivulje čak do 95%! Koja je svrha planirati svoje ciljeve prodaje (svoje famozne misije i vizije) sirotinji ili bogatašima: sirotinja nema ništa, a bogataši i tako imaju već sve! Dakle bjelodano je od koga treba i od koga možeš uzeti lovu! Siromašni je nemaju, a bogati je ne daju!
Sljedeća vrijedna "srećonoša" kapitalističkog poretka je i ta da je marketinškom, genetskom manipulacijom stvoren srednji sloj koji je još najslabijemisleći od svih – i bogati i siromašni imaju puno životnije i egzistencijalnije razloge misliti. Misliti o tome kako pobjeći iz bijede, kako ne biti gladan i misliti o tome kako zadržati silno bogatstvo i kako biti gladan, pričinjava dostatan napor malih sivih stanica. Misliti o tome kako ostati osrednji baš i nije nekakav napor moždanih vijuga! To je još jedna prednost dobrog kapitalističkog kupca: jer onaj koji misli - malo kupuje! Kapitalizmu je cilj da vam objasni kako ne morate ništa misliti jer postoji netko koji će, naravno, za određenu cijenu, misliti umjesto vas! Zato služi marketing! Kupujte opsesivno kompulzivno, bez razmišljanja!
Cijela osnova marketinga i piarovske slike svijeta, sve reklame, sponzorirani članci i prilozi, jinglovi, banneri, plakati, spotovi, oglasi, billboardi, letci, nagradne igre i koja još sve čuda ne – imaju samo jednu stavku u svom nakanu, a ona vam prikriveno govori: ako ne jedete ili ne pijete ovo, ne nosite ili ne vozite ono, ne idete onamo ili se ne vratite ovamo – vi ste totalni luzer i postat ćete upravo ono što (više) ne želite biti! A tu već igra psihologija – svatko ima svoju duboko ugraviranu sliku straha, propasti i onog što ne želi biti, a ta se slika može sasvim lijepo ušminkati, ispolirati, izglancati i ofarbati šarenim bojicama kupljenim već u prvom supermarketu!
Dakle – pitajte se, stalno se pitajte - jer čim se pitate, znači da niste dosegli svoje ciljeve i da ih nećete (bar još neko vrijeme) zamijeniti s dobro upakiranom šarenom lažom!
Vaš Gavun
P.S. Jedino se bogataši ne muče pitanjima, oni ne postavljaju pitanja, oni plaćaju druge da u njihovo ime daju odgovore! Da odgovaraju za njih!
