Dnevnik: Godišnje na koncesijama država izgubi dvije milijarde kuna
Članak prenosimo u cijelosti:
Problem, međutim, nije u podbačaju tih stotinjak milijuna kuna u odnosu na planirani iznos. Problem je u tome što je državni proračun, prema procjenama neovisnih stručnjaka, godinama zakidan za više od dvije milijarde kuna prihoda od koncesijskih naknada. Kad bi Vlada prestala pogodovati povlaštenim (privatnim) poduzetnicima i započela naplaćivati koncesijske naknade za gospodarsko iskorištavanje javnih dobara prema tržišnim mjerilima, državni bi proračun svake godine bio bogatiji za najmanje dvije milijarde kuna.
A tih dvije milijarde kuna više u državnom proračunu bilo bi dovoljno za pokriće gubitaka javnoga zdravstva, pa Andrija Hebrang, potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva, ne bi trebao predlagati smanjivanje prava bolesnih na liječenje u sustavu javnog zdravstvenoga osiguranja.
Povlastice HT-u
Umjesto javnih prihoda, manje naplaćene koncesijske naknade završavaju u privatnim džepovima. Najčešće se prelijevanje javnih prihoda u privatne džepove provodi tzv. namjernim "rupama" u zakonima, na osnovi kojih se onda može naplaćivati niža javna davanja, primjerice, niže koncesijske naknade.
Za takvu krađu javnog novca uobičajeno se koristi pojam lobiranje, odnosno da su određene interesne strukture izlobirale zakonsku odredbu na osnovi koje je naplaćeno manje javnih prihoda. No, pritom se pojam lobiranje koristi da bi se izbjegli pojmovi podmićivanje i korupcija.
Propise pišu znalci koji točno znaju kome će koja zakonska odredba pogodovati. Primjerice, važeći Zakon o pomorskome dobru i morskim lukama pisali su stručnjaci koji su namjerno pojedinim odredbama pogodovali Hrvatskom Telekomu. I kad bi funkcionirala pravna država, Državno bi odvjetništvo pokrenulo kaznenu istragu da utvrdi zašto su, umjesto da štite javni interes, ti stručnjaci stipulirali zakonske odredbe da bi njima stavili u povlašteni položaj d.d. HT.
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03), naime, određeno je da Vlada donosi odluku o "posebnoj upotrebi" pomorskog dobra. U "posebnu upotrebu" pomorskoga dobra ubrojeno je, među ostalim, primjerice, i polaganje podmorske telefonske mreže (vidjeti točku 2. prve stavke članka 19. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama).
Ali, "kvaka" je u članku 28. istog Zakona. Tim je člankom propisano da naknade za koncesije dane radi "posebne upotrebe" pomorskog dobra Vlada određuje u "simboličnim iznosima". Znači, Vlada odobrava simboličnu koncesijsku naknadu za "posebnu upotrebu", u ovom primjeru HT-u, trgovačkom društvu koje u podmorje položenu telefonsku mrežu potom gospodarski iskorištava radi stjecanja dobiti.
Takvo je pogodovanje HT-u "namješteno" unatoč odredbi istog Zakona kojom se "posebnom upotrebom" pomorskog dobra izrijekom određuju neprofitne djelatnosti, zdravstvo, socijalna skrb, odgoj i obrazovanje, znanost i humanitarne djelatnosti. A HT je, suprotno tome, društvo kapitala koje godinama ostvaruje najveću dobit u gospodarstvu u Hrvatskoj, u suvlasništvu Deutsche Telekoma, zbog čega se nemali dio dobiti transferira van.
U problematičnoj odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pokraj podmorske telefonske mreže, navodi se još i "energetska mreža". A to znači da će Vlada zakonski morati i Družbi Adria za naftovod položen u podmorju odobriti povlaštenu naknadu u "simboličnom iznosu".
Otuđivanje javnih dobara
Slijedom te zakonske odredbe postavlja se pitanje jesu li tržišno vrednovane koncesijske naknade prije privatizacija u cijelosti za energetsku mrežu Ine, HEP-a i ostalih javnih poduzeća? Je li isti postupak primijenjen i na koncesijske naknade za gospodarsko iskorištavanje ostalih resursa javnih dobra, rudno bogatstvo, vode, šumska dobra, mineralne sirovine itd.?
Ivan Novačić, pomoćnik ministra financija i šef Uprave za gospodarstvo u Ministarstvu financija kaže: "Danas su koncesijske naknade relativno podcijenjene, jer su u trenutku uvođenja tretirane kao dodatni trošak, a negdje i kao paralelni trošak, kao u primjeru voda. Osim toga, gospodarstvo izmučeno ratnim štetama bilo je u nemogućnosti prihvatiti nove izdatke, primjerice, zaštićenu cijenu vode. Zbog toga danas postoje otpori određenih trgovačkih društava i ministarstava revaloriziranju koncesijskih naknada. To se posebno odnosi na pravo korištenja pomorskog dobra, vode, mineralnih sirovina i poljoprivrednog zemljišta" naglasio je Novačić.
Još je gore od premalih koncesijskih naknada, međutim, kad se javna dobra od čijih bi se realno određenih koncesijskih naknada mogli trajno ostvarivati značajni prihodi državnog proračuna otuđuju za jednokratnu naknadu, u pravilu, isto tako prema neuobičajeno niskim cijenama. Novačić zbog toga upozorava da pojam "koncesijsko dobro koje treba privatizirati" nije pravno čist.
Ne radi se tu o "pravnoj nečistoći" nego o zakonskoj osnovi da Državno odvjetništvo u svim slučajevima otuđivanja javnog dobra u općoj upotrebi pokrene kaznene postupke i poništi tu tzv. privatizaciju koncesijskog dobra, slično kao u slučaju upisivanja brodogradilišta "Viktor Lenac" kao vlasnika pomorskoga dobra.