D(r)ugovi dolaze na naplatu!
Jesen je – vrijeme da se uberu plodovi rada! Vrijeme da se sve ono što se proljetos s mukom turilo u zemlju konačno obere! Oni nestrpljivi i nasrtljiviji naivci brali su još prije, ma bilo je još zeleno s malo cukra i moralo se puno birati i obilaziti po "poljima i vinogradima" da nađeš nešto što valja... ali našlo se i tada, našlo: ako si uporan – pronađeš! Zato strpljivi "beru" sada bez puno razmišljanja, iz aviona vidiš najbolje... samo pogodi pravi botun, pravi numer, nazovi M...
Sjeća li se itko u ovo otužno i hladno postsezonsko vrijeme kako je bilo proljetos – prije izbora? Koliko je bilo obećanja o smanjenju Onog, rezanju Ovog, o regulacijama i restrikcijama, o smanjenju birokratskog aparata, ukidanju nepotrebnih agencija, ureda, zavoda i svakakvih čudnih navoda! Prije ćete se sjetiti Dolly Bell, nego što ćete prizvati u pamet neka od tih nedavnih liturgijskih obećanja naših birokratiziranih političara!
Politički se etablirana birokracija dobro sjeća tog filma i mantre koju smo mi naivci godinama ponavljali tek iz fore, sjećate se: Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem! Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem! Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem!
A d(r)ugovi već dolaze na naplatu!
Sigurno imate podatak o nekoj općini, gradu ili županiji koja je smanjila broj djelatnika (a time i proračunsku potrošnju), sigurno ste čuli kako neki od njih rasprodaju višak voznog parka, ukidaju nepotrebne PR office, smiješna sponzorstva ili možda kako krajnje "transparentno" prodaju opterećujuće nekretnine, zemljište, kuće, stanove! Jeste li?
Ili ste možda čuli nešto o novom ekipiranju, fuzioniranju, pojačanom obimu posla, dovođenju stručnjaka, vlastitih ekipa, novih ljudi od povjerenja?
Naravno niste čuli ni za jedno ni za drugo – sve se to odvija tiho i mirno iza kulisa, bez talasanja iliti valjanja po naški; tek ćete negdje negdje pronaći ponešto između redaka, skriveno, ofarbano, maskirano i premazano mnogim temeljnim pa i završnim bojama s visokim sjajem!
Loša vijest za pesimiste
Loša vijest za pesimiste, upravo je to: birokracija je neuništiva! Uzima najlukavije mešetare i smišlja najnevjerojatnije driblinge, eskapade i premete preko (tuđih) glava kako bi opravdala svoje postojanje!
Evo vam tek dva primjera: nastanak EU – to je potez istinskih velemajstora! Nastankom EU i lokalno i europski globalno neviđeno se multiplicira broj birokratski neophodnih kadrova! Netko je lijepo izračunao da postoje rezervna sredstva koja treba ljudima izvući iz džepa i pokazati im 'ko je gazda u dvorištu! A ljudi su blesava i povodljiva vrsta: uzmeš im nečega 100, onda im vratiš 30 i kažeš da sad tih 30 vrijedi i više nego li prije nekog vremena vrijedilo njihovih 100. Jadni ti naivci čak daju još i dodatnih 15 da bi bili sigurni da je tih 30 njihovo! Gdje je nestala razlika? E ljudi moji, to se ne pita - pa valjda pipl mast trast as!
Drugi je primjer, naš, domaći! Legalizacija! Kako to gordo zvuči! Ma i to je sicherlich smislila ta prijetvorna baba Europa – pa žele ljudi, kad nas budu kupovali onako do kraja, imati čiste papire! Uvijek su naši brižni okupatori bez problema investirali u mjere i izmjere, u zemljišne knjige čak i u više od 26 slika, nije li to radio Napoleon, Austro-ugari, Talijani? A zamislite tek koliko si je novog vremena kupila birokracija ovim potezom! O čemu se radi? Ne znate? Pa dragi moji, po ne znam koji put kupujete nešto što ste već višestruko platili! Odjednom se netko sjeti da morate "legalizirati" nešto što je vaše, nešto za što već godinama plaćate sve moguće daće i nedaće, nešto za što vam je država "legalno" i "lagano" priključila - i struju i vodu i telefon i kanalizaciju i poštanski sandučić i kućni broj... Odjednom ispada da ste plaćali "krivima"! Ma kažem vam to su smislili vrhunski iluzionisti. Opet žurite što prije platiti tih svojih 100 ne biste li bili sigurni da će vam jednom možda pasti na pamet da u dvorištu izgradite farmu svinja, pilića, koki nesilica ili da možda podignete plastenike s ružama u potkrovlju ili uzgajate gljive na balkonu! Opet vam je netko u celofan zamotao jaja pod bubrege – a ovdje vam čak neće ni vratiti onih vaših 30!
Samo mi možemo šutke pristati da zbog bezobrazne manjine ponovo platimo isti ceh i da time opravdamo nove horde birokracije koje kao i one prethodne opet neće raditi – ništa – jer posla u stvari i nema! Ali njihova mantra ide dalje: Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem! Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujem!
A nama što ostaje? Možda tek malo tužne pjesme!
Vaš Gavun
P.S. A sve runde koje vam stoje neplaćene za stolom u europskoj birtiji davno su platili vaši očevi i nonići! Mislite li da je Perković mlađi dobio posao u uredu Predsjednika po svom znanju ili očevom pamćenju? E, sad tko vam je kriv što niste bolje slušali svoje očeve!
