MFF Live Report – Day 5 (Ending, by Marin Grgeta)
Zadnji je dan donio još filmova, popratnih manifestacija, dodjelu nagrada i feštu u dolini Mirne podno Motovuna, gdje je simbolički premještena bolska plaža Zlatni rat.
Počnimo s nagrađenima. To su: «Jedan poljubac drag» («Ae Fond Kiss») škotskog redatelja Kena Loacha, koji je osvojio glavnu nagradu, tj. «Propeler Motovuna»; «Kad porastem biću Kengur», srpskog redatelja Raše Andrića(na slici), koji je osvojio nagradu «Od A do A» (za filmsku produkciju od Albanije do Austrije); nagradu FIPRESCI, koju dodjeljuje međunarodno udruženje filmskih kritičara, osvojio je danski film «Pet zapreka» («The Five Obstructions») redateljskog dvojca Joergena Letha i Larsa von Triera; nagrada «Jameson Short Film Award» otišla je u ruke hrvatskog redatelja «Uvozne vrane» Gorana Devića; nagradu «Amnesty International» za promicanje ljudskih prava na filmu dodijeljen je filmu «Goblen» redatelja Bojana Vuletića iz Srbije i Crne Gore; nagradu «Motovun On-line» koja se dodjeljuje u konkurenciji kratkometražnih filmova, otišla je animiranom filmu «Flatlife» belgijskog autora Jonasa Geirnaerta; najbolje ocijenjen film VIP SMS porukama bio je «Priča o uplakanoj devi» («The Story Of The Weeping Camel»), koji su režirali Luigi Falorni i Byambasuren Davaa.
Nakon proglašenja pobjednika i dodjele nagrada, svi smo skupa nazdravili «drmnuvši» po jednu bisku, i odgledali film «Vječito sunce bezgrešnog uma» («Eternal Sunshine Of The Spotless Mind») američkog redatelja Michaela Gondrya. Riječ je o filmu koji se bavi pomodnim motivom znanstvene alteracije ljudskog uma, a paralelno ide i lijepa ljubavna priča. Film je vrlo gledljiv i zanimljiv, a glumačka ekipa izvrsna – spomenimo samo Jima Carrey-a, Kate Winslet i Elijaha Wooda.
Večer je nastavljena projekcijom filma «Priča o uplakanoj devi» u kinu Trg i «Ae Fond Kissa» u kinu Barbacan. Prije toga, na trgu se pojavio Ivica Jakšić Puko, koji je simbolički donio bolsku plažu, a u taj trenutak je masu sa okolnih prozora sasula ogromna količina artikala za plažu.Gužva u gradu bila je puno veća od onog što sam očekivao, uzimajući u obzir da se koncert (završna fešta), održava u dolini Mirne.Po Motovunu se opet jedva hodalo, no atmosfera je bila odlična. Ne mogu procijeniti koliko je ljudi moglo biti, ali zasigurno se radilo o finoj količini tisućica, uzimajući u obzir i brojnu masu posjetitelja koncerta Eda Maajke, TBF-a i Leut Magnetica. Ludilo je potrajalo do kasno (bolje reći rano (jutro)). Sjetno se opraštamo s ovogodišnjim Festivalom i nestrpljivo čekamo ponovni dolazak. Zahvaljujem na strpljenju!
