Logo - www-parentium.eu

Piramida uspjeha

13.01.2014. (10:34) Autor: Gavun

Svakom makar malo slobodnomislećem čovjeku bjelodano je da nas državni aparat i njegova birokracija službeno i legalno – varaju i kradu! A mi žmiruckamo i gledamo da im vratimo istom mjerom! Idemo u unaprijed izgubljeni rat: jer s rogatim se ne mo'š bosti, ako i ti nemaš rog!

Sve je to počelo još od onog visokoetatiziranog liberlanog Kennedyjevog govora i onog famoznog: "... ne pitajte što država/domovina može učiniti za vas, već se pitajte što vi možete učiniti za nju". Što ako se za nju zaista ne isplati učiniti ništa? Što ako su sanaderoliki liberalni demokrati u pravu i ako se isplati jedino činiti sve što možeš - samo za sebe? Ne pitajte! Bolje se ne pitajte!

Svima nam je jasno kako birokracija funkcionira poput onih financijskih piramida koje su bile popularni izvor prijevara krajem prošlog stoljeća! Plan je uvijek da dovedeš novog naivca u kolo i na njemu vratiš svoj ulog (na sljedećem već zarađuješ...!)! Tako i svaki pošteni birokratski aparatčik mora u kolo dovesti još nekog svog! Čovjek je društveno biće! Homo multiplicatorix! Što je više tvojih ljudi oko tebe – sigurniji si! U grupi, plemenu, krdu, partiji, stranci – uvijek je toplije i sigurnije! Malo smrdi, ali sačuvaj bože – cost-benefit izračun ostaje uvijek na strani krda!

Prošao sam u posljednjih godinu dana mnoštvo natječaja, oglasa i proglasa, priča i natuknica, čuo sam svakakvih primjera o testiranjima, razgovorima, laviranjima, pričao s psiholozima, motivacijskim menadžerima i voditeljima odjela ljudskih resursa i to u svakakvim firmama i ustanovama: od lakomislenih lažnjaka do "ozbiljnih" smislenih državnih ili sudbenih institucija... vidio sam kako funkcioniraju namještaljke i tihe neviđene smještaljke – uglavnom sve se svodi na to da su natječaji zastario način zapošljavanja! To vam je kao ono kad Bandić obeća Svetice Nogometnom savezu, pa se onda sjeti kako nije raspisao natječaj! Poslije lakonski kaže: "... ah, ma raspisat ćemo natječaj, naravno, ali uvjete tog natječaja i tako neće moći zadovoljiti nitko osim Nogometnog saveza!"

Upravo zbog toga i takvoga sistema koji je svima poznat, a nitko ga ne priznaje, ja bih ukinuo natječaje te pravorijek o novozapošljavanju prepustio našim vođama. Zašto da se sitna riba petlja u te važne posle oko natječaja i izbora valjanih ljudi na valjana mjesta? Čak bih uveo i Pravilnik s Dopusnikom o zapošljavanju!

Tako bi predsjednik i premijer mogli bez ikakvih natječaja zaposliti 100 "svojih ljudi"; župani, gradonačelnici gradova preko 100.000 stanovnika i sabornici dobili bi bjanko dopusnicu za njih 75, gradonačelnici gradova s ispod 100.000 stanovnika, direktori javnih firmi, predsjednici sudova, šefovi stranaka, ravnatelji važnih ustanova bili bi zadovoljni sa zapošljavanjem 50 "svojih"; viši policijski vojni časnici, načelnici državnih ureda, općina i zavoda, uža stranačka vodstva mogli bi vaučerima "namiriti" njih 25; nižerangirani časnici i dočasnici u vojsci i policiji, pročelnici državnih ureda, ravnatelji škola, učilišta i bolnica dobili bi zeleno svjetlo za njih 15; rukovodeći djelatnici nižeg ranga po županijskim, gradskim i općinskim ustanovama, zajednicama, zavodima, uredima mogli bi "smiriti" 5 privrženih i konačno – neimenovani brojni zaposlenici svih drugih jedinica javnog sektora imali bi pravo kao nagradu za svoj trud i svoj "dobar" glas zaposliti po jednog svog pulena, naravno pod uvjetom da se glasa jednako kao i on! (Ako sam koga izostavio, isprika beskrajna! Treba na ovom još malo raditi, ali put je dobar!)

Onda biste bez problema mogli zaposliti nekog zaslužnog nogometaša na naplati parkinga, ženu skupog trenera možeš ubaciti u neki centar za socijalni rad, neudanu sestru instaliraš u pomoćnicu službe nadzora na sudu, ljubavnicu za tajnicu instituta, bolesnog druga kome treba još malo do penzije turiš za školskog pedagoga, nećaka lako zaposliš u IT odjelu recimo HEP-a, partijskog kolegu prometneš za referenta odjela za ispitivanje mora i morskih čudovišta, mladog ekonomistu staviš na rad bar u komoru, nadarenog mladog kulturnjaka zaposliš kao inspektora suhog zelenja, perspektivnog boćara ubaciš u vatrogasce i ne znam što sve ne... mogućnosti su neograničene! A i zašto bi se to uopće tajilo? Svi znamo da tako jest! Okrenite se oko sebe – neka baci prvi kamen, koji ne poznaje nekog takvog ili nije baš taj!

No, šalu na stranu (gorku šalu, nažalost): podaci govore da ako ove godine 10% djelatnika iz tzv. javnog sektora ne dobije otkaz, iduće godine trebat će otpustiti već njih 15%, budući se taj sektor množi skoro geometrijskom progresijom! Eto vam samo jedan podatak s vrha: Kosoričin ured je koristio budžet od 2,7 milijuna, a Milanovićev 7,8 milijuna... ali braco moj, neka, neka – sad bar imamo Ured dobrodošlice, mada bih ja nekako više volio da se osnuje i neki Ured dobroošlice!

Gavun