Porečki Gringo – Gogo u Los Angelesu (by Marin Grgeta)

12.08.2004. (Izvor:Marin Grgeta/dp) Da li vam se ikad dogodilo da putujete negdje po tuđem svijetu i tamo sretnete nekog poznatog, prijatelja, sugrađana, običnog znanca? Osobno mi je to jako lijep osjećaj («čast» izuzecima koje mi se ne gleda nigdje, od Peškere preko San Francisca do bivšeg Lenjingrada). Osobno mi se događalo da srdačno pozdravljam ljudi koje jedva znam, da popijem s njima piće i produbim poznanstvo, a sve iz jednostavnog razloga što dolazimo iz istog kraja, dok smo se doma sreli mali milijun puta, bez da osjećamo ikakvu potrebu za takvim čim. Čudno...
Ako vas put tijekom ljetnih mjeseci kojim slučajem odvede do Sjedinjenih Država, točnije Los Angelesa (Kalifornija), postoji šansa (doduše vrlo mala, s obzirom na broj stanovnika) da tamo sretnete Porečana (posljednjih godina više Zagrepčana, ali ipak uvijek Porečana) Gorana Vrusa, jednog od onih momaka koje bi svaka majka poželjela za zeta i jednog od onih za koji nonice kažu da je «najpraviji ragač u gradu/selu».

Našem Gogu je to već četvrto ljeto koje provodi u SAD-u. Prve je godine bio u jednom kampu u okolici New Yorka, posljednje tri na jednom otoku pred Los Angelesom. Budući da je «ful» sportski tip (hehe, pogledajte ga u vrsaranskim birtijama kad se vrati ;-)), a uz to i uspješni DIF-ovac (ili, kako se to moderno kaže, kineziolog), radi kao učitelj plivanja i skijanja na vodi u dječjim kampovima. Kako je stvarno vrijedan, pravi i sposoban, već je dogurao do šefovskog mjesta. Kako sam ističe, činjenica da se već četvrtu godinu vraća na isti posao govori da je svime više nego zadovoljan. Radi zajedno s ljudima iz čitave Amerike, ali i iz čitavog svijeta, tako da je upoznao podosta ekipe sa svih kontinenata a Sjedinjene je Države proputovao uzduž i poprijeko posjećujući svoje kolege: bio je u New Yorku, Los Angelesu, San Diegu, San Franciscu, Chicagu, Detroitu, Phoenixu... Stvarno mu gre lipo... A tek da vam ispriča ono što nije za javnost... Hehe, Amerika je velika zemlja, djevojke su druželjubive, plaća dobra a mjesta gdje se može potrošiti još bolja...
Inače, radi sa djecom više nego dobrostojećih roditelja, tako da je upoznao i neke VIP-ove, a nekim se privatnim kanalima uspio posebno zbližiti sa đirom košarkaša iz bivše Juge. U jednoj je humanitarnoj utakmici nakratko zamijenio Stojakovića – možete si zamisliti «pozitivni šok» za momčad... U kampu ga djeca obožavaju – glavna je atrakcija zahvaljujući «egzotičnosti» zemlje iz koje dolazi i napose čudnog akcenta. Sudjeluje i u večernjim zabavnim programima za djecu a često ih i vodi. Zadovoljni su i njegovi nadređeni, tako da mu je već u džepu pozivnica sa povratak slijedeće godine. Po svemu sudeći, ne vjerujem da će poziv biti odbijen...