Održana tribina o javnoj funkciji medija

Alarmantno stanje u medijima bila je glavna tema javne rasprave i tribine pod nazivom Funkcija javnih medija, koja je održana 28. veljače u Društvenom centru Rojc pod organizatorskom palicom Saveza udruga Rojca (SUR) i Medijske platforme za teoriju i praksu društvenih promjena – Pilule.

Na tribini su sudjelovali gosti iz Zagreba i Pule, a solidna posjećenost, s ipak ponešto više slobodnih mjesta među publikom, govori o tome da su ljudi još uvijek apatični prema temama koje se tiču medija i medijskog djelovanja.

Tijekom tribine ponajviše pažnje se usmjerilo na činjenicu kako je status novinara u medijskim strukturama sve više ugrožen te kako se principi profesije slamaju pred privatnim interesima i kapitalom, što je naročito došlo do izražaja tokom ekonomske krize u kojoj se još uvijek nalazimo. Od početka krize, 2008. godine gasi se velik broj medija, padaju naklade, zatvaraju se rubrike, u medijskoj industriji događa se erozija radnih mjesta gdje je izgubljeno ukupno 25% radnih mjesta, s tim da novinska industrija bilježi pad zaposlenosti od čak 47%, naglašava Milan F. Živković, savjetnik u Ministarstvu kulture. Živković dodaje kako će takav poražavajući postotak gubitka radne snage zasigurno ostaviti traga na kvaliteti sadržaja koji se proizvodi te da će neki slučajevi korupcije, loše politike i nasilja zauvijek ostati neistraženi.

Promjene radničke perspektive dotakla se u svom izlaganju i Andrea Milat, aktivistica i članica KopMedije zadruge za medije, kazavši kako danas sve manji broj novinara proizvodi sve više sadržaja, što dovodi do copy-paste novinarstva gdje se sadržaji iz drugih medija neprestano recikliraju. Važnost uloge novinara u medijskom proizvodnom procesu istaknuo je i novinar Novosti i član KopMedia zaklade za medije, Igor Lasić, rekavši kako je nemoguće doći do podataka o strukturi novinara zaposlenih u privatnim, a gotovo ni zaposlenih u javnim medijima. Ne zna se ništa o njihovim primanjima, školovanju, postotku zaposlenih muškaraca i žena. Lasić je naglasio kako ¨bez slobodnog novinara dugoročno i dominantno ne može biti zaštićen javni interes u medijima¨.

Ono što se također pokazalo dominantno problematičnim tijekom izlaganja jest privatno vlasništvo medija, odnosno sadržaj koji proizvode komercijalni mediji te njihov utjecaj na javno mnijenje i društvo u cjelini. Problematizirao se utjecaj kapitala i privatnih interesa kako na objavljeni sadržaj tako i na odnose unutar medijske infrastrukture.

Boris Postnikov, publicist i voditelj službe za javnu komunikaciju u Ministarstvu kulture, naglasio je kako je utjecaj oglašivača na medije velik te da su oglašivači ti koji oblikuju i utječu na medijski sadržaj što dovodi do toga da se isključuju oni koji nemaju kupovnu moć jer za njih ne postoji interes od strane oglašivača, te da se automatski mogu izuzeti umirovljenici, nezaposleni(…) te da bi se to oštrijim rječnikom moglo nazvati klasnom diskriminacijom. Također, naglasio je kako je interes vlasnika i radnika suprotstavljen, odnosno da je u interesu vlasnika ostvariti što više profita, a način na koji se najlakše dolazi do profita jest smanjenje plaća radnicima što utječe i na nižu kvalitetu rada.

I Postnikov i Milat istaknuli su rastući problem oligopolizacije, odnosno okrupnjivanja tržišta gdje je velik broj medija u rukama malog broja ljudi, kao primjeri su dani Styria, EPH, te jedan regionalni slučaj gdje je spomenut Albert Faggian koji u vlasništvu ima televiziju sa županijskom koncesijom, jedan lokalni radio te dnevni list, Glas Istre. Na situaciju u Glasu Istre osvrnuo se Paolo Gregorović, novinar i sindikalni povjerenik u spomenutom dnevnom listu, kazavši kako je stanje javne funkcije medija održavanje vladajućih na vlasti, a pod vladajuće spadaju političke strukture i one strukture koje upravljaju novcem. Gregorović objašnjava kako Glas Istre nije izuzetak iz onih medija koji su postali PR agencija, bilten, mjesto gdje političke struje objavljuju svoje vijesti. Dodaje kako više ne postoji mogućnost samostalnog istraživanja, već da postoji norma obrade jedne teme dnevno, a ako se ta norma ne ispuni, ime novinara ide na crnu listu i samim time im prijeti otkaz.

Da se HRT kao obnašatelj javne funkcije približio komercijalnim medijima, potvrdila je Slađana Bukovac, kolumnistica i novinarka HRT-a, koja u sljedećim crticama objašnjava kako izgleda radni dan novinara na javnom servisu: ¨Funkcioniram dan po dan, proizvodim što veći broj sadržaja, osim što u našem slučaju treba taj sadržaj prekopirati u što veći broj drugih medija, a to se smatra najvećom mogućom poželjnom osobinom¨. Dodala je kako u potpunosti slijede komercijalni model, dok su u 90-ima bili u službi politike o kojoj danas mogu reći što god žele, ali u slučaju korporacija to nije moguće.

Predstavnik Ministarstva Milan F. Živković, na pitanje o ulozi HRT-a u obnašanju javnih funkcija, kazao je sljedeće: ¨Ako definiramo funkciju HRT-a na taj način da bi on trebao biti otvorena institucija, da bi HRT trebao biti izraz najrazličitijih grupa, da one budu informirane preko HRT-a, a mnoge nisu, budući da se čini da HRT preuzima sustave filtriranja vijesti od komercijalnih medija. Dakle jedan veoma uski repertoar vijesti koje ćete već vidjeti na naslovnoj stranici nekakvih privatnih dnevnih novina, a ništa šire, to već znači da će na razini informiranja mnoge male, siromašnije i radikalnije zajednice ispasti iz dijapazona HRT-a, neće biti sadržaja koje njih interesira¨. Dodao je kako mi ne bi trebali biti samo primatelji informacija, nego da bi se morali moći izraziti, sudjelovati u stvaranju programa, što danas nije moguće. Također, Živković je kazao kako se HRT obično percipira kao simbol malignog karaktera institucija, te da postoji dosta negativnog publiciteta vezanog uz njega, ali da su mogući i pomaci na bolje referirajući se na to kako se u jednom momentu pojavila nova uprava HRT-a koja je u kratkom roku podigla Treći program. Ono što je naglasio jest da postoji velik prostor za aktivnost države koja je odgovorna za medije u cjelini, a pogotovo za one u državnom vlasništvu.

Neprofitni mediji spominju se kao moguća alternativa postojećoj situacije u medijima, odnosno podržava se alokacija sredstva u neprofitne medije. Lasić je kazao kako se to bilježi kao jedina politička inicijativa koja služi zaštiti javnog interesa u medijima i vezano uz medije. Živković također ističe kako je potrebno više ulagati u lokalne medije i manje medije ne samo teritorijalnog karaktera zbog potencijala ostvarivanja elementarne demokratske funkcije medija. S druge pak strane naglašava se potreba jačanja modela demokratskog odlučivanja o tome što ćemo u medjima gledati, slušati ili čitati. Naročito u slučaju kada se ti isti mediji financiraju javnim novcem, istaknuo je Postnikov. U svakom slučaju prijeko potrebno je veće propitivanje uloge i funkcije medija i medijskih sadržaja te slike stvarnosti koje nam oni posreduju.

Tekst: Sanja Cerlenica