Prva godina pontifikata jednostavnog pape
Jedan ga je kardinal ovako opisao: izvanredan čovjek, pouzdan i stabilan, krasne jednostavnosti i iskrenosti.
Kada se te srijede predvečer, prije godinu dana, 13. ožujka, u bijelo odjeven pojavio na balkonu i okupljenom mnoštvu na Trgu sv. Petra rekao: "Braćo i sestre, dobra večer!/Fratelli e sorelle, buona sera", pridobio je simpatije čitava svijeta.
Zašto Franjo? U konklavama je pored njega sjedio prijatelj, kardinal Claudio Hummes, i kada je bilo očito da će postati papom, rekao mu je: Nemoj zaboraviti na siromašne! Papa Franjo će kasnije novinarima reći: Odmah u vezi sa siromašnim pomislio sam na Franju Asiškoga… Tako je ime došlo i do moga srca: Franjo Asiški….
Već prvi potezi novog pape naznačili su da mnogo toga više neće biti kao što je bilo prije njega. Počelo je s time da je u Dom sv. Marte otišao sa "svojim dečkima" (kardinalima) autobusom.
Franjo je rekao da mora živjeti s ljudima: Ukoliko živim sam, osjećam se izolirano, a tada to ne bi bilo dobro za mene. Bilo bi loše i bilo bi mi dosadno.
Papa Franjo "voli" prekršiti protokole, točnije: njemu je uštogljenost isprazna. Svijetu na čuđenje, a njemu očito sasvim normalno da će "prekršiti protokol" i pozvati prijatelja u papamobil na Trgu svetog Petra: "Dođi sjedni!", rekao je župniku Buenos Airesa Baezu kada ga je ugledao u gomili.
Ili kada je zagrlio i poljubio vjernika unakažena lica, Vinicija Rivu, lica i tijela prekrivena bolnim izraslinama.
Fotografija razigranog dječaka i smirenog pape Franje obišla je i razgalila svijet: dječačić je ustao sa svojeg mjesta i zagrlio ga dok je papa Franjo slušao govore imigranata i stanovnika otoka Lampeduze. Zatim je poljubio njegov križ, a nakon što je papa ustao da se obrati vjernicima, dječak je sjeo na njegovu stolicu.
Prvi mjeseci pontifikata pape Franje najavili su "generalno pospremanje" Katoličke crkve, njezino vraćanje korijenima i siromaštvu koje je propovijedao Isus Krist. Ankete među vjernicima diljem svijeta svjedoče da je golemom broju onih koji su već bili pomalo razočarani u Crkvu, dao novu nadu, energiju i novi uzlet.
Kao da želi nametnuti misao da "pastiri konačno trebaju početi mirisati po ovcama", da svi u crkvenoj hijerarhiji moraju početi živjeti onako kako žive i obični vjernici koji ih okružuju. On se odrekao svih vatikanskih dragulja i kazao kako je njemu njegov željezni križ sasvim dobar. (Pripremila Vesna MEDVEDEC)