Vratile se – laste!
Danas smo, kako se to kolokvijalno veli, "promijenili sat". Prave "nedostatke" te promjene vidjet će se tek sutra ujutro... više ne morate imati upaljena svjetla na automobilima, a mislim da više ne morate imati ni lance u prtljažniku... ni zimske gume na pogonskim kotačima, bar ne ovdje u Istri... za dalje putovanje ne znam je li to promijenjeno? Bolje svakako provjerite prije puta!
No jedan pravi razlog da više ne mislimo na zimu i zimske uvjete, pojavio se jutros!
Pojavile su se laste! Kao i stotinama godina do sad, ni ovo nas proljeće nisu iznevjerile! Svojim veselim i lagašno iritantnim pjevom, probudile su me još prije crkvenog zvona koga uporno i po navici čujem svaki put kad odbrojava 6 sati!
I bez obzira što su štale oko kojih su se gnijezdile već davno prazne i što se napuštenoj kući u susjedstvu gdje su imale gnijezda, urušio krov pod onim velikim prošlozimskim kišama – izgledaju sretno i veselo!
Da su znale kakva je slaba i nikakva bila ova zima, nisu ni morale seliti i raditi taj veliki put, komotno su mogle ostati! No, možda je tajna njihove seobe negdje dalje! Možda je tajna u onom mjestu na koje odlaze! Možda je tajna i sam put!
A možda je tajna i ovdje kod nas – samo je mi ne vidimo!