Funtana: Šajo, Šajo i Balkan Croatian National(istic) Grill – Fešta
Završena je još jedna fešta Sv. Bernarda u Funtani. Svi su jednoglasni u ocjeni da je ona «tradicionalno – nešto», samo što se ne mogu složiti da li je tradicionalno dobra ili tradicionalno loša. Imam osjećaj da prevladava ovo potonje mišljenje, naročito što se tiče mlađe populacije.
Jednostavno, nema nikakvih iznenađenja, nikakvog «muvinga», ugostiteljska ponuda uvijek ista (red ćevapa, red odojka, red ostale mesine, ribu ćemo kušati valjda na Bartulji), o štandovima «sve dam da prodam» i muzejskim eksponatima vrtuljaka i videoigrica ne treba ni pričati.
Odabir muzičara je davao nagovijestiti da će se ići na bolje makar u tom smislu, nakon godina Zečića, Nižetića i tko zna kog sve ne. Posebno su se neki, poput mene, radovali suboti, kad su na programu bili najpoznatiji Herceg-Istrijan Šajeta i svakim nastupom sve bolji domaći dečki iz God.name-a. Došli smo to pogledati, za što smo propustili nastup legendarnih Creedence Clearwater Revival-a u Rovinju (stvarno izgleda da nije bila «patka», da su stvarno bili «oriđiđi» - tek sad se grizemo...). Šajo standardno dobar – publika zakazala», mogao bi glasiti naslov izvještaja sa njegovog nastupa. Iako fraza neodoljivo podsjeća na krilaticu jedne već pomalo zaboravljene HDZ-ove legende, Katice Ivanišević («Nije zakazao HDZ, već birači!»...), uistinu je bilo tako. U Funtani se kroz godine jednostavno stvorio đir u kojem prolaze samo polke i valceri, a mladi kojima je do zabave, ili ne dolaze, ili dolaze na «Thompsonijade» na određenim štandovima za koje izgleda da ne vrijedi odredba o nepuštanju muzike sa vlastitih razglasa, a glasnoća kojom se pušta taj nacional-čobanski pop je takva da i stanovnici šireg područja Funtane mogu bez problema «uživati» u glasovnim «minijaturama» na temu pomodne paralelke između četrdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća u izvedbi «Bruce Springsteena sa Čikole»... Dobar dio tog življa posjeduje i svojstveni svjetonazor, svojevrsni miks ignorancije, zadrtosti, mržnje, primitivizma, a jedan se takav izdanak okuražio i doletio na binu sa pivskom bocom prijeteći Šajeti i bendu koji su se, zamislite, usudili otpjevati pjesmu «Šajo, Šajo», duhovitu parodiju na narodnjake, koje, paradoksalno, upravo i slušaju ti koji im prijete, samo što su ti narodnjaci hrvatskog predznaka. Gospodin je stao slati Šajetu u Srbiju, što je najgora moguća uvreda na svijetu koju ti ljudi mogu zamisliti... Srećom, osiguranje je djelovalo pravovremeno, a Šajeti i bendu smo se ispričali uz napomenu da, iako je stvarno «grda u selu», u Funtani ipak postoje i normalni ljudi koji tvore veliku većinu...
Inače, ponavljamo, Šajo i bend su svoje odradili više nego korektno, izvevši sve poznate hitove kao i najbolje stvari sa posljednjeg albuma (koje su doduše i same već hitovi).
Nastupile su i domaće snage iz God.name-a, funtanjansko-porečansko-vrsaranski bend, koji su otprašili starije i novije rock standarde pred svojom malobrojnom ali vjernom publikom. Dečki zvuče sve bolje i uvježbanije te polako postaju nezaobilazan čimbenik lokalnih društvenih događanja, uz još podosta prostora za napredak i perspektivnu glazbenu budućnost.
Nedjelja nije donijela ništa novoga (Thompson je ponovno prašio i sa službenog razglasa...), osim drugih izvođača u večernjem dijelu programa. Ovaj put su to bili «Kraljica Torcide» Doris Dragović i Oleandar band, koji su žanrovski puno bliži posjetiteljima srednje generacije koji su se imali priliku rasplesati do mile volje.
Pao je tako zastor na još jednu funtanjansku feštu. Stvarno mislimo da joj je potrebna «generalka», već od slijedeće godine, a nadam se da ne bogohulim ako predložim da se barem jednom fešta pokuša premjestiti sa tradicionalne Rotonde u novoizgrađenu Marinu. Ako ne bude valjalo, lako vratimo na staro. Nemamo puno za izgubiti...
Skoro zaboravih, odigran je i tradicionalni boćarski turnir. Konačni poredak: 1. Novo naselje, 2. Istra Poreč, 3. Funtana 2, 4. Motovun.
