Rally Nikola Tesla- 2.dio. - Rally nijemog filma

Ako želite putovati sa suputnicima koji govore nekim nerazumljivim jezikom ili ako pak dobro baratate terminima kao što su amperi, kilovati, paralelni ispravljači, ziva kontroleri, warp elektromotori.. .onda je rally Nikola Tesla pravo mjesto za vas.

U srijedu se na rovinjskoj prelijepoj rivi poredalo 44 ljepotana kojima je glavni pokretač nešto i svašta od gore navedenih termina. Nemoguće se oduprijeti glavnome dojmu, predodređenom empiriijskim znanjem, da neka relijaška kolona u kretanju mora stvarati gromoglasnu buku, dok ova kreće uz nivo zvuka jednog tramvaja. Rally iz doba nijemog filma?

Kad vidite monstruma od skoro 5 metara i preko dvije tone težine, kako se kreće tišinom i gracioznošću Ninja ratnika, i najnevjernijim se skepticima usta otvaraju do koljena. Kao avion kojeg vidite da leti i juri, ali kojeg, zbog ogromne visine leta, apsolutno ne čujete. A ovi avioni idu po zemlji. Po rovinjskim kamenim ulicama. Između starih kamenih kuća provlači se potpuno nečujna kolona hi-tech vozila. I ne može se reći da to ne ostavlja utisak nečeg potpuno nelogičnog. Nečeg što se protivi fizici. I zato se vidjelo oduševljenje mnogobrojnih turista i žitelja koji su prvi rally ovoga tipa sa simpatijama ispratili iz Rovinja, grada koji je svoje nesporne ljepote ponudio ovakvom događaju.

Preko Lima, Vrsara i Funtane, nakon cca sat vremena ugodne vožnje i upoznavanja „protivnika“ , kolona se poredala na ulazu na porečki plac Cimare, kojeg su Porečani pretvorili u poligon za vožnje spretnosti. Tu se vidjelo da tiha voda zbilja može derat brege. I da elektropogon može natjerati gume da propjevaju visoki Ce. Nakon što su se na kronometar izmjenila sva vozila, ljepotani su bahato zaposjeli Trg slobode, ujedno i prvu stanica za dopunu utrkivanjem iscijeđenih baterija. Već tu su se dale naslutiti razlike u tehnologiji vozila. Jedni se pune kraće pa i prije kreću..dok se drugi učesnici moraju naoružati strpljenjem. Interesantna je i paradoksalna je primjedba da vlasnici ovih vozila koja se duže pune imaju nekako više znanja o svojim vozilima i to znanje širokogrudno dijele sa zainteresiranim posjetiteljima. Pogodili ste.. to su samograditelji. Naši novi prijatelji.. Ivan i njegov AX, Domagoj i njegova e-Buba, Borisov Laredo 4x4 i naš bakreni Tikić koji je svojih prvih 40tak kilometara prošao rame uz rame sa nabrijanim Teslama.

Cca 2 sata punjenja i druženja sa Porečanima i njihovom prekrasnom placom i ponovo smo na cesti.

Dionica Poreč-Baderna-Beram-Pazin-Žminj-Barban- Labin..gdje baterije čeka sljedeća šok terapija.

Maystor ostaje uz AX-a i Tika, konkurente koji su si i nekako najbliži po performansama, dok ona, mora se priznati, jača škvadra hita prema Opatiji.

Duet nastavlja svoje tiho nadmetanje, ali ih ubrzo zajednički problem nagna na suradnju jer ova dionica je duga 75 km, što je ujedno i Tikov osobni rekord autonomije. U vožnji je dogovorena procjena da se ne isplati riskirati pokušaj za stići do punionice u Labinu, pa nam sigurnost pruža ljubazna obitelj Kancelar u Barbanu. Kratka dopuna dragocjenom plazmom, druženje i Malvazija daju krila i auti bez problema savladavaju raški uspon. Stižemo u sunčani Labin koji je, odmah potom saznajemo, sat vremena prije bio okupan prolomom oblaka. Tu je još dvadesetak učesnika primalo svoju elektroinfuziju. Tehničari se trude da daju dovoljno struje, kablova i razvodnih kutija kao u kakvom tonskom studiju, samo što su kablovi deblji. Kod učesnika se ne osjeća nervoza, druže se i pričaju onaj svoj nerazumljivi tehnoingliš. Odlaze dalje, kako koji, čim procjene da su baterije dovoljno pune.

Nakon cca sat i pol punjenja i operativnih dogovora krećemo i mi za Opatiju. Dobrim prosjekom od cca 70 km, oko 18 sati stižemo na opatijsku Slatinu. Mala revija, mala dopuna i preko Preluka prolazimo noćnu Rijeku, te oko 22.30, nakon prveženih 220 elektrokilometara stižemo u Njivice čiji hotel Jadran postaje privremena baza rallyja. Eno sad karavane, siše elektroinstalaciju hotelske mreže, a umorni i zadovoljni učesnici odlaze na zasluženi odmor. Prvi dan završen uz samo jednog otpalog učesnika. Prvi dan putovanja koje vraća u neka romantična vremena dok nije bilo autoputeva i vozila punih nabrijanih, nervoznih ljudi koji se kao takmiče tko će prvi što dalje i što brže stići, a i kad stignu su nezadovoljnji predugim putovanjem. Prvi dan putovanja koje prilično podsjeća na putovanje biciklom ili motorom... ono kada se stane, odmori, popriča, gleda oko sebe...a ne samo sumanuto jurca. Prvi dan putovanja..koje je moguće i na struju. Prvi dan koji je to potvrdio.