Logo - www-parentium.eu

"Anđeli nas zovu da im skinemo krila!"

04.07.2014. (08:55) Autor: Buraz S Burze

U životu čovjek oko sebe svakodnevno susreće čitav spektar gluposti, kaleidoskop koji se presijava u duginim bojama brojnih i nevještih klatimudana i klatimudanki.

Sve to kreće od nevinih previda kao npr. onog da sladoled s tri okusa zovemo twice, pa do onog da vam netko dok vam je govana do grla veli da je i njemu jednom lani isto pukla cijev!

Ali neću se još opterećivati dnevnom politikom i noćnom muzikom... muzika i tako prelazi u model "vrijeme je za jazz" – ako ćete zapravo ovdje kod nas ljeta ni nema dok Poreč ne postane New Orleans... samo nasreću bez Ketrin!

Po brojnim porečkim raskružjima (nije li to lijepo hrvatsko ime za kružni tok) obješeni su ili zakačeni neki neduhoviti avatari, neuredno obrezane siluete nečega što bi trebala biti reklama ili putokaz... a u stvari je jadni igrokaz! Folkloristički Sjenokaz!

U godini za koju se još ne zna hoćemo li imati jedno ili možda i dva izabiranja, hadeze se već ozbiljno nabrusio i vele da će im novi izborni slogan biti "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" - jer kako u nastavku te uspješnice vele Animatori: Zato ne treba ti valjani razlog, Zato ne trebaju filozofije...

A precjednik nam izgleda htio preveslati Kena i ni od koga tjeran zablento se Barbiku, novovjeku zatočenicu Azkabana! Vele da će i sam nošen stockholmskim sindromom na idućim izborima glasati za nju...

U zanosu i nanosu otkrio nam je i tajnu, koju je crkva čuvala kao zmija noge, o tome kako se Stepinac bl. Alojzije u mladim danima u prvoj velikoj vojni borio u redovima "dobrovoljačke jugoslavenske vojske" protiv mrske mu Austrije!

... ali neću i ne ću o tim svakodnevnim bizarnostima, lijepo sam obećao da nema do nogometa dok je nogometa! Što nas čeka poslije ovoga svjetskog prvenstva? Pokoji miting, dosadni vaterpolo i nekoliko pretkola za nadanja o prezimljavanju u Europi... ili možda za nadanja o preživljavanju u Europi?

Loptajmo se s brazukama još malo

Jeste li gledali ovih zadnjih 8 tekmi u drugom krugu ili tzv. osmini finala?

Svi vele kako je to bilo vrhunski napeto pripetavanje! Meni je to bio totalno dosadni dio prvenstva. Znao sam sve pobjednike unaprijed (sve su igrale kladioničarske čiste jedinice), dobro, nekoliko me rezultata iznenadilo zbog produžetaka i penala, ali pobjednike sam nanjušio na kilometar unaprijed. A još se ni ne kužim u nogomet! Što bi tek bilo da znam nogometnu igru pročitati onako uspješno kao Kovač ili Šuker... zašto ljudi misle da su dobri igrači obavezno i dobri izbornici? Pokazalo se kako je ovo prvenstvo vratara! Ne bi me čudilo čak ni da najbolji igrač prvenstva bude vratar i da uz Jašinov pokal osvoji i zlatnu loptu.

E sad, danas, na četvrtini finala kad bih vam rekao da dalje idu opet čiste jedinice, sigurno biste posumnjali bar u jednu... ali živi bili pa vidjeli! (Svi vi koji ste se upravo sjetili Linekera, govorite sad ili šutite zauvijek!)

Dakle uživajmo još malo dok nam je još ovih osam utakmica pred očima i nadajmo se da će biti manje produžetaka i rješavanja utakmica penalima, a da ćemo odluke o pobjednicima saznati tijekom tekme. Kad razmislite, produžeci nažalost nisu fer... kao i one obavezne dvije, tri ili pet minutne sudačke nadoknade, uostalom - i to naročito u produžecima. Bolje da kažemo da tekma po novom traje (pomirljivih) 2 x po 50 minuta i to je to... odugovlačiti i navlačiti tijekom igre ionako možete puno više od prosječne 2 minute koje se nadoknađuju!

To vam je kao i ono sa sudskim presudama: čujete za sudsku presudu od npr. 25 godina, a čovjek izađe van za 16,6 godina... tko tu koga...? Izađeš van nakon dvije trećine dosuđene kazne – dakle u startu nisi ni bio osuđen na 25 godina već na 16,6. Ako hoćete da neko bude zatvoren 25 godina, onda bi ga trebalo osuditi na 37,5! Inače, inače ćemo se dva tri puta okrenuti, par puta izokrenuti i Sanader će već biti vani – uz svečani doček na Trgu, koncert zahvale domovini... izložbe, simpozije... i što sve već ne! Što vrijediš u Hrvatskoj, ako nisi bio u zatvoru? Nula. Zero. Null. Nič. Cero. Hулевой. Sifir. 

Završit ću animatorski pomirljivo i proročki s isječkom jednih od najboljih stihova YU rocka osamdesetih:

"Sjedimo i pijemo, a noć pada

Tko, kaži tko može htjeti nešto drugo

Mislimo da nismo dosta dobri

Ali tko, ali tko može reći nam to."

(Animatori - "Anđeli Nas Zovu Da Im Skinemo Krila, 1983.)

Vaš Buraz