Sebastijan Vojvoda se u utorak predstavlja zagrebačkoj publici
Otvorenje izložbe "Topologije" porečkog umjetnika Sebastijana Vojvode u Galeriji Forum KIC-a Zagreb bit će održano u utorak, 3. veljače 2015. godine sa početkom i 19 sati, a izložba će biti otvorena od 28. veljače.
Slike kojima će se ovaj porečki umjetnik po prvi puta predstaviti zagrebačkoj publici nastajale su od 2004. godine do danas. Sve su formata 50 x 50 cm, a postavljaju se samostalno i u grupama tvoreći kompleksne modularne mreže. Autor izlaže i dva objekta u obliku oslikanih kubusa čije su stranice slike istih dimenzija.
Sebastijan Vojvoda rođen je u Puli, 1976. godine. Osnovnu i srednju školu završava u Poreču. Studira na Umjetničkoj akademiji u Splitu, od 1999.-2000., a nastavlja na Akademiji u Ljubljani, na slikarskom odjelu, u klasi profesorice Metke Krašovec. Diplomirao je kod prof. Zmage Jeraja i Boruta Vogelnika 2006. godine.
Godine 2005. boravi kao stipendist u Göteborgu u Švedskoj na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji. Godine 2012. na Akademiji u Ljubljani završava postdiplomski magistarski studij slikarstva kod prof. Bojana Gorenca. Sudjelovao je na različitim umjetničkim projektima kao dizajner, fotograf i filmski snimatelj. Dosad je izlagao na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Živi i radi u Poreču, gdje je zaposlen kao kustos i voditelj likovne djelatnosti na Pučkom otvorenom učilištu.
Iz kataloga
Na prvi pogled slike Sebastijana Vojvode doimaju se kao inačice geometrijske apstrakcije, bilo one povijesnog modernizma ili postmodernog neo geo idioma. No pažljivom opservacijom zaključit ćemo da je riječ o nekoj vrsti mimetičkog, pretstavljačkog pristupa, prikazu geometrijskih makro i mikro struktura/tekstura koje nas okružuju, bilo da je riječ o tlocrtima povijesne reprezentativne arhitekture, kuće, ureda ili pak suvremenih tehnoloških aparata, čipova, ikonografije videoigara, virtualno generiranih slika. Dakako, ni te motive Vojvoda ne prenosi pasivno. Duboko svjestan slikarske tradicije i suvremenog vizualnog okoliša, on stvara hibridna likovna polja u kojima obuhvaća kako elemente iz povijesti umjetnosti i arhitekture, tako i artificijelni pejzaž 21. stoljeća, uključujući u naoko dekorativnim kvadratnim slikama refleksiju i kritiku 'ljudske opsjednutosti geometrijom', odnosno, relaciju između geometrije i društva. Pritom, naglašavajući kontrast između klasičnog medija slikarstva (ulja ili akrilika na platnu) i navedene ikonografije koju, uz ostalo, obilježava suvremena tehnologija, autor postiže produktivnu napetost i intrigantnost svojih artefakata.
O svom radu on sam kaže sljedeće: U potpunosti se odričem metafizičkog pristupa geometriji kao izrazu skrivenog univerzalnog poretka koji je bio značajan za pionire apstraktnog slikarstva - Kupku, Maljeviča, Tatlina, Gaboa, van Doesburga, Vantongerlooa i ostale. Na prvom mjestu je događajna sadašnjost i njena ontologija. Maljevičev kvadrat ili križ, banalne geometrijske činjenice koje za tog pravoslavnog mistika predstavljaju manifestaciju Apsoluta, za mene su koordinate umjetno generiranog prostora ili kontrolori za kretanje u virtualnom svijetu igraćih konzola kao što su Gameboy ili Nintendo. Vlastitu mentalnu, zamišljenu ekransku sliku pretvaram u klasičnu sliku na platnu. /.../ Kroz tradicionalan medij raščlanjujem virtualan prostor monitora ili televizijskog ekrana. U formalnom smislu nastali radovi mogu biti različite parafraze, kolaži i montaže realizirane suočavanjem različitih medijskih, značenjskih ili vrijednosnih proizvoda i kulture. Tako nastala hibridna likovna polja različitih odbačenih slikarskih modusa tvore referencijalni kontekst i eklektičan konstrukt utemeljen na postupcima demontaže i ponovne sinteze.