Moskva - Magazin Zham predstavio Eugen Varzića

Kao svojevrsna najava samostalne izložbe i sudjelovanja u likovnim projektima tijekom 2015. godine, magazin Zham je u Moskvi proteklog tjedna objavio razgovor sa hrvatskim likovnim umjetnikom Eugenom Varzićem. Magazin izlazi mjesečno kao glasilo armenske zajednice u Moskvi, prati njihov život i običaje, kao i događaje iz visokog društva. Posebnu pažnju posvećuje umjetnosti, kulturi i armenskim pitanjima.

Svakoga mjeseca Zham objavi po jedan razgovor nearmenca koji se bavi armenskim temama. Potaknuti aktivnom suradnjom sa dr. sc. Vinicijem Lupisom na nizu umjetničkih projekata vezanim uz lik Svetoga Vlaha (ekumenski svetac, IV. st. po rođenju Armenac Barsegh rus. Vasilij, biskup Sebaste, Armenija) te općenito radom likovnog umjetnika Eugena Varzića, posebno slikom Sancte Blasi Ora Pro Nobis, u magazinu su odlučili predstaviti recentne Varzićeve likovne radove i umjetničke projekte te neka promišljanja o trenucima u kojima živimo i umjetnosti općenito.

Razgovor je vodila glavna urednica magazina, znanstvenica i doktorica kulture Anna Givargizijan, koja je osim Varzića, prošle godine u Zham-u također predstavila i Vinicija Lupisa.

Napomenimo i informaciju da uskoro u izdanju Matice hrvatske Ston izlazi knjiga "Armenija - domovina Sv. Vlaha", ruskog jezikoslovca Artura R. Bagdasarova i hrvatskog povjesničara Vinicija B. Lupisa, za koju je Varzić izradio ovitak, a koja je nastala s nakanom približavanja armenskog naroda i njegove kulture i baštine hrvatskoj javnosti.

Izvadak iz intervjua objavljujemo uz dozvolu porečkog umjetnika.

Umjetnost je stvaralaštvo u kojem se svjetlost i nebeska volja prelamaju u čovjeku i prikazuju se svijetu. Otprilike tako je rekao naš poznati muzičar. A što je za tebe umjetnost? I što je slikarstvo?

…često se okrenem iz sebe i pogledam koliko sam energije i ljubavi dao u slikanje. To je nemjerljivo, a možda nekome i neshvatljivo. Slikarstvo je najusamljeniji posao, za mene duhovno čišćenje i konstantno tehničko usavršavanje. Nije smišljanje dosjetki kakve vidimo kod nekih suvremenih umjetnika. Slikarstvo je stvaranje trajnih vrijednosti i nije za šarlatane. To je ozbiljan i odgovoran posao…

Kada si shvatio - " ja sam slikar"?

…kao djete živio sam u gradu gdje je tradicija akvarela bila možda najjača u državi. Tako sam nekako i formalno počeo učiti kroz akvarel. Nisam pohađao srednju školu koja je bila umjetnička, naprotiv, to je bila tehnička, stojarska škola, koja mi je pokazala koji putem ne želim ići. Paralelno sam polazio slikarsku školu, koja me lječila od frustracije “službene” škole. I tu negdje na početku srednje škole sam se “navukao” na umjetnost, nisam više mogao bez tog osjećaja zadovoljstva stvaranja…

Tko su bili tvoji učitelji?

…prvog formalnog učitelja prof. Kerna, zatim profesre Pongratz i Mogin, profesor Diminić. Školovanje za slikara ipak smatram širim pojmom, više kao vrstu cijeloživotnog učenja. Meni je, recimo, mali magisterij bio rad na novim projektima u crkvama. Na visokim skelama, u neprirodnim uvjetima. Osim zanata rada na stropu i postavljanja skele, tu je trebalo poznavati ikonografiju, ikonologiju…ili izrada mozaika, skulptura, reljefa, ilustracija, kratkih filmova, vođenje mnogobrojnih likovnih radionica, sve je to škola. Pa i loša slika, kada se naslika. Odlazim na seminare o korištenju slikarskih materijala, jer slikarska tehnologija ipak ide naprijed i treba biti u toku. Dio u kojeg se može svrstati školovanje je druženje sa znanstvenicima i stručnjacima, prvenstveno iz područja likovnih umjetnosti, odnosno povijesti likovnih umjetnosti, recimo druženje sa uvaženim stručnjakom, Vama poznatim dubrovčanom Vinicijem Lupisom, ili sa područja Istre, gdje živim, svakako ističem povjesničara Marina Baldinija koji mi je u prvim godinama stasanja kao umjetnika uvelike i bezrezervno pomogao. Učenje je svakodnevno…

Jedna od tvojih serija slika posvećena je Sv. Vlahu, pokrovitelju Dubrovnika. Je li to iskaz tvoje ljubavi prema tom gradu, dio tradicije ili tvoj osobni odnos prema svecu?

…Vinicije me uveo u srce Dubrovnika i dubrovačkog primorja. Kao veliki poznavatelj Grada, znastvenik, pisac, povjesničar velikodušno me uključio u kulturne projekte u gradu i oko njega. Zasigurno bi mi bez njega Dubrovnik ostao u površnoj percepciji. Kako me je upoznavao sa Dubrovnikom, tako mi približio i lik sveca zaštitnika. Sv. Vlaha sam obradio u čitavom nizu slika, od klasičnog pristupa do modernih razrada. Svetac je kroz štovanje dubrovčana duboko prožeo sudbine i povijest grada, i taj je odnos, mogu reći, i svjetski poznat, i sve je češći slučaj da se njegovim likom bave i suvremeni umjetnici koji nisu vezani za grad. Tako sam i ja naslikao sliku SANCTE BLASI ORA PRO NOBIS, na kojoj sam povezao Grad i Vlahu. Postali su jedno.

Sv. Vlahu sam obradio i u slikovnici koju sam ilustrirao, a Vinicije napisao tekst. Sudjelovao sam u dva projekta, dvije izložbe suvremene umjetnosti gdje je Sv. Vlaho isključivi motiv i tema…

Neki likovi na nekim tvojim slikama nemaju jasno oslikano lice, uključujući sliku sa Isusom. Ja imam o tome svoju pretpostavku, ali bih željela čuti tebe, što želiš time reći?

Krist mi je čest motiv. Ali Krist je istrošen motiv. Sažvakali su ga u jednakoj mjeri i katolički kič i pop art, renesansa, barok i Internet. Pomoću piksela razlažem njegov lik jer ga želim učiniti dostupnim modernom dobu. Modernim digitalnim očima i mozgu. Pretpostavljam kako današnja crkva ne gleda blagonaklono na moje slike u kojima analiziram i postavljam pitanja. No, potrebno je stalno se pitati i analizirati svoja mjesta u društvu, biti svjestan svojih mana i talenata, i razvijati se. Ići naprijed pod svaku cijenu jer stajanje u mjestu je nazadovanje..

Cijeli svijet trenutno ima proces - otklanjane od Boga ili radikalno za Boga. Treba tražiti sredinu, balans koji će nas sve skupa možda pomiriti. Sve je postalo ekstremno…kiše, ratovi, hrana, televizija, vjera…

Tko su likovi na tvojim slikama?

… možda nije dobro u današnje vrijeme biti iskren, ali to je jače od mene. Osjetio sam da mogu dati više. Tako sam 2013. započeo seriju crteža i studija za nove slike, u koje sam uključio lokalnog radijskog voditelja, soboslikara, profesoricu iz škole, spomenutog Vinicija, prijateljice moje kćerke, Papu, pokojnog povjesničara iz Poreča, baku moje supruge, lokalnog konobara koji brine o mačkama, roditelje, slučajne turiste iz Rusije, polaznika moje likovne radionice koju vodim, pa i neke osobe sa kojima sa doživio neiskreno prijateljstvo, te članove moje uže obitelji. Želio sam da Noir bude kao svakodnevni život, pun priča, iznenađenja i raznih stanja kroz koja prolazimo svaki dan. Htio sam nasmijati i rasplakati, i čini mi se da sam u tome uspio…

Na licima tvojih likova postoji napetost, nekakva zatvorenost misli, pomalo dramatično. Ili mi se to samo čini?

…netko se mora pozabaviti i nutrinom duše i njenim posljedicama. Vjerovatno pretenciozno uzet zadatak, ali umjesto davnja odgovora na pitanja, ja stalno postavljam nova. Problematika mojih slika ne razlikuje se puno od crteža iz Altamire - želje, strahovi, nepoznato, Bogovi, seks, smrt, ljubav…Svaki od nas ima svoj mali svemir. Mene zanimaju ti sudari svemira. Kaos koji stvara red. Kao što ja slikarstvom stvaram red u sebi. Balansiram svoj Svemir. Slikarstvo je kao terapija. Trudim se ne biti banalan. Ljudska duša je kao labirint, i lako se izgubiti…

Svaki slikar ima nešto od proroka. Slažeš li se s time?

…slikao sam mračne slike 1999. godine sa prkazima New Yorka, radio sam grozne prikaze suvremene Amerike na slikama, i onda se dogodio napad na WTC. Slikao sam u ciklusu Welltsmertz prizore iz Afrike sa helikopterima, vojnicima, žirafama i nosorozima, pa se dogodio sjever Afrike kojiti se nije smirio do danas. Ne bih volio biti opterećen takvim stvarima, ipak je gore iznad nas nešto jače, što odlučuje o svemu. Ako netko kasnije shvati da sam nešto predvidio, ne znam što bih rekao. Kao slikara, jeza me uhvatila kad sam vidio scene iz New Yorka. U ciklusu Noir teme se dotiču Rusije…

Europa proživljava čudna vremena, na prvi pogled svi su siti i obučeni kao nikada prije, ali ipak nešto nije kako treba. Rečeno je puno mudrih izreka koji nemaju snagu, duhovnost, i ljubavi k tome o očemu se govori. Kao slikar kako ti gledaš na to što se događa u Europi, Hrvatskoj?

…neke su zemlje u bliskoj povijesti išle u ratove kako bi pokorile nacije, a sada tome služe banke. Što nisu mogli metkom, sada rješavaju novcem. Balkan je skupo platio cijenu europskog ujedinjenja. Ispali smo budale, ubijali smo se za samostalne države, a sada, koju godinu kasnije, svi ćemo biti u istoj državi. Nas se na Balkanu uvijek trpalo u kojekave državne zajednice i sve smo rasturili ratom. Nije isključeno da će Europa pasti ispit na Balkanu. Ovisi o tome koliko nas iscrpe i ogole, i koliko nam se bude dalo ratovati…

Vratila bih se na tvoje stvaralaštvo. Mozaik je bio eksperiment? Pokušavaš li raditi s kamenom, glinom, muzikom?

…prije tri godine moj je kolega došao na ideju pokrenuti projekt Mosaic city, računajući na moju pomoć, koja se sada kada vidim najviše istaknula, jer sam postavio već dvije javne skulpture u Gradu Poreču. Projekt se odvija svake godine u proljeće, a mogu reći da smo već ostvarili fundus odličnih likovnih radova, međunarodnog karaktera. Projekt je odličan spoj kuture i turizma, nadam se da će Turistička zajednica grada Poreča i gradska uprava, naši partneri, i dalje pružati potporu projektu koji je jedinstven na našoj obali i šire. Mozaik sam morao učiti uz rad i nije mi žao, jer sam rezultatom jako zadovoljan, a projekt sam prepustio drugima koji su voljni stvarati i više nisam njegov dio. Sa glinom sam se često susretao, kiparstvo je moja tajna ljubav. Čak sam imao samostalnu izložbu skulptura. Kod nekih narudžbi za crkvu radio sam reljefe, tako da u atelieru uvijek imam gline. Kamen mi je nepoznanica, iako je kamen iz Istre nadaleko poznat (uvelike je korišten kod izgradnje Venecije ) nikada nisam radio skulpturu u kamenu. Nemam niti želju, uz slikanje, crtanje, ilustraciju, mozaik, dizajn, film, likovne radionice i mentorstva...a glazba? Glazba je neophodna dok slikam, zaista ne bih mogao slikati u tišini. Osim slikarskog pribora, u atelieru moram imati odličan zvuk koji će me pokrenuti…