Poreč: Parentium u policijskoj patroli
Da se odmah razumijemo: naglašavamo da je «sreća» u naslovu stavljena u «debelom» prenesenom značenju, te da je prava sreća što smo noć sa subote na nedjelju probdjeli u mirnom druženju sa Mladenom Pisačićom i Danijelom Gavrićem, vrlo susretljivim i uljudnim policajcima iz porečke policijske postaje. Zajedno s njima smo zaključili: kamo sreće da je svaki vikend takav!
Igra riječima sa pojmom «sreća» nije tema ovog članka, kako ste sigurno i sami zaključili. Zahvaljujući susretljivosti istarskih i porečkih «plavaca», reporteri Vašeg omiljenog portala dobili su priliku da se barem jednom nađu «na drugoj strani barikade», sa prometnicima, nasuprot, priznajemo, uobičajene uloge onih koji strepe od prometnih patrola policije. Priznajemo, ništa nam ljudsko nije strano, a kamoli dobra kapljica… Posebno nas je zanimalo i kako konkretno djeluje novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama na našem terenu.
Noćna je smjena započela u 22,00, kad smo krenuli za Sv. Lovreč. Najprije smo obavili obilazak mjesta (pošta, dućan i sl.), kako bismo utvrdili da li je bilo provala ili drugih problema. Slične smo radnje kasnije obavili u Baderni, Višnjanu i Kašteliru. Svugdje je situacija bila uredna. Nakon prvog obilaska, postavili smo se na glavnu cestu u Lovreču. Promet je bio vrlo slab, a nekolicina zaustavljenih i kontroliranih vozača bila je redom uredna. Kuriozitet je predstavljao jedan gospodin koji je malo duže tražio dokumente priznajući da je malčice smeten budući da je ekspresno izletio iz kuće i otišao autom objašnjavajući supruzi da je krenuo na jedan vrlo važan poslovni sastanak, dok su mu odredište, zapravo, bili jedni od sve brojnijih «narodnjaka» u našem kraju…
Nešto nakon pola noći stigli smo u Kaštelir i Labince, gdje smo na nekoliko lokacija kontrolirali promet, a naši su revni redarstvenici usto ukorili grupu (pre)glasnih maloljetnih mladića koji su nešto slavili uz, izgleda, oveće količine konzumiranog alkohola. Savjetovali su i jednog gospodina koji je spavao uz kolnik, a koji si je («velenan» od alkohola) sam, zaplićući jezik, nadjenuo pseudonim «Erić Radić», da ode doma spavati, a on je započeo priču da mu netko prijeti, da ima nekih problema… Nije bio previše jasan, što s obzirom na «veselo» stanje nije ni čudno… Uglavnom, obećao je da će polako doma – nadamo se da je sretno stigao.
Kontrola prometa u Kašteliru i Labincima bila je, kao u Lovreču, podosta mirna. Tu je uhvaćen samo jedan momak u prekršaju, a i tu se možda radi o nesporazumu. Nije se radilo o prekomjernoj brzini i alkoholiziranosti već o isteku valjanosti prometne dozvole. Momak tvrdi da je registraciju produžio i da se sigurno radi o grešci. Ukoliko je stvarno tako, morat će to dokazati. Zasad je ostao bez tablica i morao ostaviti auto u Labincima. Vidjeli smo i nekoliko vozača koji su naglo skretali u sporedne uličice ukoliko su na vrijeme uočili policijsku patrolu, što je, zbog konfiguracije terena, čest slučaj na tom području, kako ističu Mladen i Danijel. Dodat ćemo: čest je to slučaj svugdje gdje se može, a ruku na srce, teško se ljudima može to zamjeriti…
U 2 i sitno smo krenuli za Poreč. Putem smo zaustavili još jednog «urednog» vozača, a u Poreču smo se postavili na autobusno stajalište preko puta gostionice «Ilona». Vrijeme je počelo biti «pravo», što se tiče alkoholiziranosti vozača, što se, nažalost, i potvrdilo. «Uhvaćena» su tri alkoholizirana vozača: dvije vozačice koje su napuhale manje od «povijesne» granice od 0,5 promila, no po novom se zakonu nalaze u prekršaju i sudac za prekršaje će im najvjerojatnije odrezati zakonske kazne u iznosu od 500 do 1500 kuna. Novost je i u tome što im je na licu mjesta oduzeta vozačka dozvola, koja će im biti vraćena slijedećeg jutra (za par sati). Naši policajci ih, također sukladno propisima, nisu pustili da se odvezu svojim automobilima već su im preparkirali automobile sa strane i simpatične su curke morale čekati da se suvozači otrijezne ili da ih dođe netko pokupiti…
Sve je to ništa u odnosu na «pobjednika večeri», šampiona koji je napuhao 1,64 promila, nije bio vezan a izgledalo je i da je doletio podosta brzo, što nije moglo biti registrirano zbog nedostatka radara. Kad se sve skupa zbroji i baci oko na novi zakon, dolazi se do zaključka da je momak pogodio "jackpot": 500 kuna pojas, najmanje 3000 kuna kazne, najmanje 6 mjeseci bez vozačke, 5 kaznenih bodova... Skoro da bi se bio i bunio...
Već smo počeli kljucati na zadnjem sjedištu policijskog auta, kad smo dobili dojavu iz stanice da se kreće u potjeru. Nažalost, tek smo krenuli prema Novom naselju kad su iz centrale javili da se naređenje stornira. Šteta, već smo pomislili da ćemo sudjelovati u pravoj "filmskoj" potjeri...
U razgovoru sa našim domaćinima saznajemo da se na cesti doživi svakakvih situacija, u što nismo ni sumnjali. Prepričali su nam i opasne potjere, i razne bizarnosti, potvrdili naše mišljenje da je prometna regulacija na mjestima stvarno smiješna i neprimjenjiva, ali da je njihov posao takav da moraju osigurati da se ljudi pridržavaju pravila bez obzira na to kakva ona bila, što apsolutno stoji. Na početku našeg zajedničkog druženja istakli su da novi zakon nije značajnije utjecao na ponašanje vozača, osim što se tiče nošenja zaštitne kacige. Zajednička nam je avantura, međutim, pokazala suprotno. Od 18 alkotestiranih vozača, samo je jedan bio pijan a dvije pripite. Od ukupno 25 zaustavljanja, samo nekoliko prekršaja. Možda je takva statistika puka slučajnost, ustvari najvjerojatnije je puka slučajnost. Pa nećemo valjda raditi statistike poput naše vlade, koja je ocjenjivala novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama par dana od početka primjene. Kao onaj stari vic o albanskoj industriji traktora, koja je u godinu dana povećala proizvodnost za 100%: prve je godine proizveden jedan, druge dva traktora...
Tako smo Mateo i ja odgulili noćnu smjenu: cijelu noć (skoro do 6,00) bez birice, vani na cesti (neću reći na zimi jer, srećom, nije bilo zima) u jednom novom i, bez obzira na mirnu noć, zanimljivom iskustvu. A tek kad nas pošalju na neki žešći "muving"... Pratite nas i dalje, to je bila sve samo ne zadnja reportaža te vrste...
Marin Grgeta
Foto: Mateo Sardelin
