U posljednjih 20 – 30 godina ljudi se sve više okreću prirodi i bio-eko kozmetičkim proizvodima bez sintetskih dodataka, jer nisu štetni za zdravlje, ne izazivaju alergije i iritacije, niti sadrže u sebi štetne sastojke koji se talože u organizmu, a čije se posljedice mogu osjetiti godinama kasnije u obliku raznih oboljenja.
Kaže se da se na kožu i sluznice ne bi trebalo stavljati ništa što se ne može pojesti.
Koža je naš najveći organ, površine otprilike 1,8m². Osim što ima zaštitnu funkciju, pomaže pri regulaciji tjelesne temperature i vode u tijelu, kroz nju se organizam putem znojenja čisti od toksina te služi za doživljavanje svijeta oko nas pomoću osjetila dodira, bola, hladnoće i topline. Sve što stavimo na kožu brzo se upije i apsorbira te ulazi u krvotok i širi se cijelim tijelom.
U današnje vrijeme, sve više se osmišljavaju i prodaju novi trendovi "green" proizvoda, budući da sve više stručnjaka upozorava na to da su mnogi sastojci koje pronalazimo u sintetskoj kozmetici štetni za zdravlje, a neki čak i kancerogeni. Kozmetička industrija polako počinje davati prednost prirodnim i ekološkim sastojcima kako se ljudska svijest uzdiže, pa tako danas na policama trgovina možemo pronaći sve više prirodnih proizvoda. Neki su sasvim jeftini, neki su skuplji. Cijene variraju, baš kao i kod sintetske kozmetike.
Problem štetnosti sastojaka u pastama za zube je velik, jer ju unosimo direktno u usta, a štetni sastojci kroz sluznicu brzo ulaze u krvotok.
U ljekarnama, biljnim ljekarnama i trgovinama bio&bio tipa možemo pronaći široku paletu prirodnih pasti za zube načinjenih od bambusove soli, aloe vere i drugih biljnih i mineralnih sastojaka sa dodacima raznih eteričnih ulja poput čajevca, metvice, kadulje i sl.
Osim što su ugodne, imaju antibakterijska i protuupalna svojstva te osvježavaju dah. Kao i kemijske paste mogu se pronaći za sve tipove zubnih potreba - za osjetljive zube, protiv krvarenja zubnog mesa, za izbjeljivanje i sl.
Najčešći nepoželjni sastojci koji se nalaze u kemijskim sintetskim pastama za zube su:
1. Fluor – stručnjaci su podijeljeni u mišljenju oko štetnosti ili dobrobiti fluora u pastama za zube. Jedan dio znanstvenika smatra da je više štetno, nego korisno dodavati ga u paste za zube jer, premda djeluje protiv karijesa, u većoj upotrebi i kroz dugogodišnje korištenje može izazvati štetne nuspojave, zbog kontinuiranog taloženja florida u organizmu, što je posebno izraženo na mjestima gdje se fluor nalazi i u vodi za piće. U takvim situacijama nerijetko dolazi do dentalne fluoroze, poremećaja pri kojem nastaju mrlje na zubima i obezbojenja, te se fluoridi nakupljaju u kostima (pri čemu se narušava struktura kostiju, koje postaju krhke i lomljive što vodi do osteoporoze) i štitnjači i epifizi (što vodi do hormonalnih poremećaja poput hipotireoze).
2. Natrijev lauril sulfat (SLS, engl. sodium lauryl sulfate) – potencijalno štetan sastojak, koji se nalazi u gotovo svim pastama za zube, ali i šamponima, gelovima za tuširanje, kojem je svrha stvaranje pjene. Taloži se u tkivu srca, jetre, pluća i mozga.
3. Triklosan (pesticid) – štetan sastojak koji se nalazi na listi kancerogenih sastojaka IARC (International Agency for Research on Cancer). Pronalazimo ga u mnogim pastama za zube, vodicama za ispiranje usta, antibakterijskim sapunima, dezodoransima, sredstvima za dezinfekciju i čišćenje, dječjim igračkama, madracima, namještaju, bojama, daskama za WC i odjeći. Znanstvenici su ga čak identificirali i u majčinom mlijeku te mokraći većine ljudi.
Osim što ima potencijalno kancerogeno djelovanje na stanice, ometa rad endokrinog sustava i aktivnost spolnih hormona. Ima i negativno djelovanje na okoliš, jer putem kanalizacijskih voda stiže u rijeke i mora.
Više o triklosanu možete pročitati ovdje.
4. Propilen glikol – nalazimo ga u mnogim pastama za zube i vodicama za ispiranje usta, elektronskim cigaretama, u antifrizu, tekućinama za kočnice, tekućinama za odmrzavanje, deterdžentima za rublje.
Može izazvati respiratornu i očnu iritaciju te se povezuje sa oštećenjima bubrega i abnormalnostima jetre. Istraživanja su pokazala da sprečava rast stanica i može uzrokovati smetnje u želucu i crijevima, mučnine, povraćanja, glavobolje i sl.
5. Hidrirani silicij-dioksid – upotrebljava se kao abrazivno sredstvo. Smatra se da je silicij u obliku praha kancerogen ako se udahne, međutim većina zubnih pasti sadrži njegove čestice. Također se nalazi u kozmetičkim proizvodima te sredstvima za čišćenje.
6. Ostali nepoželjni (nezdravi) sastojci su: razne arome i boje kao npr. titanov dioksid, plave boje E132 i E133 (katran), razni pirofosfati (sastojci za suzbijanje zubnih naslaga), karboner (sredstvo sa svojstvima gela), saharin.
Više o štetnim sastojcima zubnih pasti možete pročitati ovdje.
Pri izboru dezodoransa, osim ugodnog mirisa i njegove učinkovitost, uzmite u obzir i svoje zdravlje! Danas je na tržištu vrlo velik izbor dezodoransa; od onih koji smiruju i hlade, preko onih koji blokiraju znojenje, pa do onih koji prekrivaju neugodan miris znoja.
Tu su i antiperspiranti koji smanjuju lučenje znoja.
Nažalost, većina njih sadrži aluminijeve i cinkove soli, sintetičke boje, mirise, konzervanse, triklosane i propilen glikol.
Prirodni dezodoransi ne sadrže te sastojke.
Najvažnije je odabrati dezodorans koji ne sadrži aluminij, odnosno aluminijeve soli (aluminij klorid, aluminij hidrat), jer ih mnoga istraživanja povezuju sa karcinomom dojke. Naglašava se da ih se posebice ne smije upotrebljavati nakon brijanja. Druga istraživanja ih povezuju sa porastom Alzheimerove bolesti, jer se aluminij apsorbira preko kože, ulazi u krvotok i lagano taloži u mozgu godinama.
Dezodoransi koji ne sadrže aluminij imaju na ambalaži velikim slovima naznačeno Aluminium Free ili Aluminium Frei (ohne Aluminium).
Osobe sklone alergijama posebno trebaju izbjegavati dezodoranse koji sadrže parabene.
Mnogi stručnjaci smatraju da začepljenje pora i sprečavanje znojenja nije zdravo, jer je znojenje prirodan način putem kojeg se tijelo hladi i oslobađa toksina.
Bez obzira u kojoj mjeri, omjerima i količini su navedeni sastojci štetni po zdravlje, čemu riskirati ako postoje sigurni, ugodni i učinkoviti prirodni dezodoransi? Neki od njih su sasvim jeftini i dostupni u ljekarnama, biljnim ljekarnama i većim trgovačkim centrima poput npr. DM-a gdje postoji široka paleta jeftine prirodne preparativne i dekorativne kozmetike. Npr. Alverde dezodorans košta oko 13 kuna i ne sadrži niti jedan štetan i za zdravlje potencijalno opasan sastojak.
Zatim, kristalni deo-kamen je prirodna mineralna sol, koja se navlaži vodom i nanosi na pazuho; ima antibakterijsko djelovanje i smanjuje neugodne mirise.
Više o temi možete pročitati ovdje i ovdje.
Kao i kod zubnih pasti i dezodoransa, tako i pri odabiru preparativne i dekorativne kozmetike trebamo biti na oprezu. U oči prvo upadaju razne poznate marke i čarobno dekorirane ambalaže, međutim, kemijski sastav je ono što bi trebalo biti vodilja pri odabiru.
Razni toksični metali nalaze se u maskarama, sjenilima za oči, puderima, ruževima, eyelinerima, korektorima i rumenilima, ali i u hidratantnih kremama, losionima i kremama za sunčanje.
Osim već ranije nabrojanih potencijalno štetnih sastojaka (parabeni, propilen glikol, triklosan i natrijev lauril sulfat), pažnju obratite svakako i na sljedeće:
phthalates, formaldehid (FRP), olovo, kadmij, arsen, nikal, berilij, živa, naftni derivati (vazelin, petrolej, parafin), phenoxyethanol, oxybenzone, BHA (butylated hydroxyanisole) i BHT (butylated hydroxytoluene), PPD (P-Phenylenediamine), cyclomethicone i siloxane.
Provjeru željenog proizvoda možete napraviti kod Environmental Working Group Skin Deep, organizacije koja se bavi profiliranjem različitih proizvođača dekorativne kozmetike i njihovih proizvoda ovisno o tome koliko su zdravi za ljudsku uporabu. Ili jednostavno počnite koristi prirodnu bio-kozmetiku.
Više o temi možete pogledati ovdje i ovdje.
Za kraj su nam ostale boje za kosu. Prirodne biljne boje ne sadrže sintetske sastojke, niti amonijak i zato ne uzrokuju iritaciju vlasišta. Prikladne su i za tinejdžere i za odrasle.
Većina prirodnih boja, osim što prekrivaju sijede i daju kosi izuzetan sjaj, postojane su 6 do 8 tjedana, dok npr. Hennaplus boje su postojane čak do 3 mjeseca.
Izbor boja i proizvođača je velik, a ponudu prirodnih boja možete pronaći i u svim bolje opremljenim frizerskim salonima. Čak i kod nas u Poreču, jedan frizerski salon u ponudi ima vrhunski izbor svih nijansi kvalitetnih prirodnih boja.
Bio-eko boje nisu testirane na životinjama, ne sadrže štetne sastojke koji ugrožavaju zdravlje ili prirodu, niti PPD (P-Phenylenediamine) - uobičajeni sastojak boja za kosu koji izaziva česte alergijske reakcije, sadrže UV filter (od npr. sjemenki suncokreta ili iz riže), te razna ulja, biljke i/ili kanu, koji štite, njeguju i hrane kosu te joj daju prirodni intenzivan sjaj.
Prednost korištenja ovakvih boja je višestruka: bezopasne su za zdravlje i okoliš, ne iritiraju vlasište, ne uništavaju kosu, sadrže prirodne biljne pigmente koji prijanjaju uz vlas (umjesto da prodiru u nju, kao kemijske boje), poštuju prirodu vlasi, mogu ih koristiti i trudnice (što nije slučaj kod kemijskih boja).
Europska Komisija je u listopadu 2006. objavila listu vrlo štetnih supstanci u bojama za kosu:
Informacije o prirodnim bojama.
Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija