Vojvoda: Za mene je geometrija suvremeni pejzaž
Sebastijan Vojvoda, likovni umjetnik iz Poreča, svojim se radovima objedinjenih naslovom "Topologije" nakon dvije pulske izložbe, nedavno predstavio i zagrebačkoj publici u Galeriji Forum. Tim smo povodom razgovarali s umjetnikom kojeg istarska likovna scena poznaje i kao kustosa i voditelja likovne djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu Grada Poreča.
Antun Maračić u katalogu koji prati Vašu izložbu "Topologije" sadržaj Vaših slika označava "artificijelnim pejzažom 21. stoljeća". On u Vašim "samo naoko dekorativnim kvadratnim slikama" čita "refleksiju i kritiku 'ljudske opsjednutosti geometrijom?, odnosno, relaciju između geometrije i društva. Prijeti li nam zaista "geometrizacija društva"? Koliko Vas dugo zaokuplja ova tema?
- Suvremeni okoliš je u potpunosti geometriziran, i ta ljudska opsjednutost redom i geometrijom raste iz stoljeća u stoljeće: od neolitika gdje se u pećinskim slikarijama pojavljuju prvi geometrijski oblici, kroz cijelu povijest civilizacije, pa sve do danas. Primjerice, kroz pravilan raster rimskih gradova, renesansni geometrijski urbanistički planovi i organizacijske strukture suvremene civilizacije i njena arhitektura očit su dokaz ljudske opsjednutosti geometrijom. Danas je u potpunosti svaki ljudski eksterijer i interijer geometriziran a svaka ljudska djelatnost je kanalizirana i usmjeravana uz pomoć geometrijskih obrazaca.
Modernističke građevina suvremenih megalopolisa, uredi, namještaj, monitori, informatički, kanalizacijski, cestovni i drugi sustavi svaku ljudsku djelatnost usmjeravaju, kanaliziraju i otuđuju prostor slobode, iako je organizacijski za funkcioniranje tako velikih sustava red koji daje geometrija nužan. I Stanley Kubrick, u početnim scenama "Odiseje u svemiru 2001." simbolikom velikog crnog kvadratnog monolita koji se pojavljuje među prvim hominidima, metaforički implicira rađanje svijesti i civilizacije.
Ogromna područja medijskog prostora danas okupira geometrijski znak - simbol, logotip, ikona, marketinški znak? Marke i logotipovi su evanđelje informatičkog doba, i iako naizgled promoviraju različitost rezultat njihovog djelovanja su vojske pubertetskih klonova koji u "uniformama" marširaju prema globalnom šoping centru. Iako globalizacija prihvaća multietničko tržište, ona u biti ne želi različitost nego upravo suprotno. Neprijatelj su joj nacionalni običaji, lokalne marke i različiti regionalni ukusi.
Geometrija me zanima prvenstveno u funkciji znaka kao nosioca autorskog izraza, možda to zvuči malo apstraktno ali mnogo je
slikara razvijalo svoj znakovni jezik. Kao čovjek sam krv i meso, mogu biti ignoriran i zaboravljen, a kao znak sam nepromjenjiv, vječan... Gradim svoj osobni jezik i svoju ikonografiju. Ova me tema počela interesirati nakon što sam pročitao knjigu "Mit o mašini", poznatog sociologa i urbanista Lewisa Mummforda, newyorškog sveučilišnog profesora koji detaljno razrađuje ljudsku evolucijsku problematiku i opsjednutost tehnologijom kojom više nismo kadri vladati. (Bojana ĆUSTIĆ JURAGA)