Integralna medicina – medicina budućnosti
Integralna medicina je novi smjer u medicini koji kombinira i/ili ujedinjuje različite terapijske pristupe klasične i holističke (alternativne) medicine. Nastala je kao odgovor na ograničenja u liječenju mnogih kroničnih i smrtonosnih bolesti. Metodu i način liječenja prilagođava individualnim potrebama pacijenta, koristeći najsigurniji i najmanje invanzivan pristup, uz holističko razumijevanje cijelog duh/tijelo sustava svakog pojedinca. Integralna medicina je spoj klasične zapadnjačke medicine s modernom tehnologijom i alternativne medicine sa drevnim istočnjačkim znanjima.
Smatra se medicinom budućnosti, jer ujedinjujee klasične i alternativne metode liječenja, a bazira se na individualnim potrebama pacijenta.
Više o tome kada klasična, a kada alternativna medicina, pisala sam ovdje. O tome što je u biti alternativna medicina i koje su njezine grane pisala sam ovdje.
Evo što Mr. sci. dr. Maja Roje Novak, spec. neurolog kaže o Integralnoj medicini:
"Termin integralna medicina koristi se unazad posljednjih dvadesetak godina kako bi opisao medicinu bez ideoloških granica.
To znači da liječnici jedino brinu kako da bolesnici ozdrave i u tom smislu poduzimaju sve što je sigurno i učinkovito, umjesto da se vežu uz bilo kakve dogme, zapadnjačke ili istočnjačke.
Iako liječnici na prvi pogled jedino i brinu kako da bolesni ozdrave, tome na žalost nije tako. Moramo, naime, biti svjesni kako je medicinska zapadna doktrina zapravo ideologija, a ne znanost jer nije otvorena samo prema kognitivnim već i prema interesnim vrijednostima struke.
Stoga se uvelike naslanja na industriju lijekova i opreme s kojom praktički živi u simbiozi, pa posljedično mari za dobit te iste industrije (od koje nešto dobiva zauzvrat). O tome se otvoreno ne govori, čak bih rekla da se ova okolnost želi i prikriti jer nije plauzibilna s obzirom na narav struke.
Da tome nije tako ne bi bilo niti potrebe za integralnom medicinom. Kada sam osobno bila na specijalizaciji iz neurologije, negativno me fascinirala činjenica da bolesnici najviše koriste ili kao pokusni kunići ili kao konzumenti medicinskih dijagostičkih procedura, dok su terapijski postupci bili oskudni, neinvetivni, čak i kontraproduktivni.
Naravno, ove teze treba uzeti cum grano salis jer i u klasičoj neurologiji ima puno kvalitetnih terapija. Upoznavši se sa akupunkturom shvatila sam da ista može koristiti kod neuroloških bolesti i nije mi bilo jasno zašto se više ne koristi na odjelu. Kasnije sam saznala da nije dobrodošlo ništa što narušava ustaljena shvaćanja, jer ona podržavaju nečiju dobit.
Moramo biti ipak svjesni kako konvencionalna medicina u mnogim segmentima nema alternative kao bolesti koje zahtijevaju intenzivnu njegu ili operaciju. Stoga je važno biti kritičan, kako bi se razlučilo kada i gdje treba posegnuti za „nečim drugim“, a kada je najbolje držati se preporuka iz medicinskih udžbenika i službene literature. Zato je, ako se bavimo bolesnima, velika prednost da smo liječnici, jer imamo potrebna osnovna znanja koje će naše odluke u vezi nečije sudbine biti utemeljene na činjenicama, a ne fantaziji.
Dakle, svaka terapija koja je tipično isključena iz konvencinalne medicine zove se alternativna. Alternativna praksa koja se primjenjuje zajedno sa konvencionalnom zove se komplementarna (CAM).
Integrativna medicina (IM) nastaje kombinacijom konvencionalne medicinske terapije i komplementarne terapije (CAM) koja zadovoljava kriterije medicine osnovane na dokazima za sigurnost i učinkovitost. Drugim riječima IM koristi najbolje, iz oba svijeta.
Postoji još jedna dobra definicija koja ukazuje na holističnost IM:
IM je sustav liječenja koja uzima u obzir ukupnu osobu (tijelo, um, duh) uključujući sve aspekte stila života. Stavlja naglasak na terapijski odnos - partnerstvo te koristi sve prikladne terapije, konvencionalne ili/i alternativne.
Osnovni principi integralne medicine mogu se formulirati kako slijedi:
- Partnerstvo između bolesnika i terapeuta
- Adekvatna upotreba svih pogodnih metoda kako bi tijelo razvilo vlastiti puni potencijal ozdravljivanja
- Razmatranje svih mogućih faktora koji doprinose bolesti na razini tijela, uma i duha, okoline i zajednice
- Kritičan pristup prema konvencionalnim i alternativnim mogućnostima liječenja
- Upotreba prirodnih i manje invazivnih terapija uvijek kada je to moguće
- Vlastiti rad terapeuta na sebi, kako bi mogli biti modeli samorazvoja i samoistraživanja"
Izvor: http://dr-roje.com/integralna-medicina/
Zaključak
Zapadna klasična medicina usmjerena je simptomatskom liječenju tijela, stavljajući naglasak na fizičku strukturu organa i njihovo funkcioniranje.
U skladu sa tim razvila je uske specijalizacije, posebice kirurgiju i vrhunska tehnička dostignuća, poput ultrazvuka, CT-a, MRI-a, genetskog inženjeringa i biokemije.
Farmakologija ima svojih dostignuća, ali najčešće sa mnogobrojnim nuspojavama i preinvazivnim učincima, dok prirodna medicina, posebice drevna istočnjačka znanja, čovjeka promatra holistički, kao cjelinu (tjelesni, emocionalni, mentalni i duhovni aspekt) i sastavni dio Prirode.
Liječenje je usmjereno na povratak ravnoteže između tijela, psihe i duše, te jačanje "životne energije" i usklađivanje sa zakonima Prirode.
Uspostavljanje energetskog balansa unutar tijela i aktiviranje samoiscjeljujuće inteligencije, odnosno sposobnosti regeneracije tkiva i organa.
Obje medicine, i klasična i alternativna, imaju isti cilj – povratak zdravlja i njegovo održavanje, a jedna drugu nadopunjuju. Zato se nadamo, da će se oba pristupa u budućnosti ujediniti i integrirati u jedinstveni sustav koji služi za najviše dobro svih pacijenta.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija
