Teroristička uprava:"Bez putovnice se ne računa!?"

Mnogo je državljana Facebooka "obuklo" francusku zastavu, pa rekoh, da i ja odjenem zastavu države iz koje dolazi možda trenutno najviše žrtava terorizma. Već sam nekad stavljao Je suis Charlie i slične, sad ću malo drugačije.

Vjerujem u iskrenu molitvu za poginule u Francuskoj, ali ono što toj državi sada najviše treba je normalnija vlast. Baš kao i cijeloj EU. Nisu "dobili što su tražili", nepravedno je i neljudski to reći, jer su "dobili" nevini. Krivci za ono što gledamo kao posljedicu nečega su evakuirani, njih štiti država, jer oni su država. Počinitelji su sukrivci. Posljednji u lancu novac-kriminalac-fanatik.

I vjernici i oni koji to nisu trenutno najbolje mogu pomoći tako da napokon javno počnu pričati o onome što stoji iza svega ovoga, a to je politika koja pod kontrolom velikih medija izaziva religijsko ludilo, kratko pamćenje i nekritičko razmišljanje. Ukratko, zaglupljivanje naroda. (Da, uhvatio sam i sebe kako na trenutke bivam zaveden, pa povjerujem u nešto što se kosi sa svakom mogućom logikom. U takvim trenucima googlam i analiziram.)

Zar ćemo stvarno vjerovati u priču da teroristi imaju nekakvu svoju Terorističku upravu sa Lalovac-Johnom koja kaže "Bez putovnice se ne računa!" i da svatko tko misli raznijeti sebe i druge obavezno u džepu mora imati sirijsku ili neku drugu putovnicu?

Počnimo malo na stvari gledati svojim očima i koristiti vlastiti mozak.

Do preksinoć su nam najveći problem bili MOST, HDZ i SDP, a sad su to Francuska i terorizam. Sutra će sve te emocije i "emocije" nestati kako su i došle, a Pariz ćemo polako zaboraviti, baš kao što smo zaboravili terorističke napade u Londonu, Madridu, Norveškoj (Breivik), na Nizozemce i sve ostale putnike koje je sa ukrajinskog neba skinula ruska raketa, na Amerikance u Blizancima, na sve žrtve terorizma, nacionalnog, religijskog, državnog ili blokovskog. Zaboravit ćemo zato jer nas utjecajni mediji neće na to podsjećati. A neće nas podsjećati zato jer će njihovi vlasnici u međuvremenu isprogramirati nove sadržaje sa novim mrtvima. (Jeste li čuli da se ovih dana u Libanonu dogodio sličan napad? Vjerojatno niste, jer je ta informacija u poplavi empatije prema Francuzima ispala skoro pa "nebitna".)

BTW, sjeća li se još itko (bez ovakvog podsjetnika!) beživotnog tijela dječačića na obali Mediterana? Zvao se Aylan, uspio je doživjeti 3 godine prije nego se utopio pri bijegu od rata u Siriji. Cijeli je svijet plakao za njime (nisam ni ja bio ravnodušan). I, što je njegova žrtva promijenila?

A policijska i vojna represija u "slobodnom demokratskom društvu" kakvo je EU će nam, zahvaljujući napadima monstruma koje su upravo velesile stvorile, sve više smanjivati građanska prava. Nisam sklon vjerovati Ickeovoj tvrdnji da ćemo biti čipirani, to je ipak previše radikalno, ali u tom se nekakvom smjeru krećemo. Jer, Francuzi se, eto, sad više ne smiju okupljati na javnim mjestima, baš kao što to nisu mogli nakon napada na Charlie Hebdo. Polako ćemo svi zajedno, mic po mic, nakon svakog sličnog napada, navikavati na nove zabrane i one će nam naposlijetku postati normalne.

Prava CSI pitanja su jednaka onima u seriji: tko je za teroristički akt imao motiv i priliku, tko od njega profitira, a tko gubi. I krivac je tu negdje. Nemam pojma zbog čega su mi prvi napamet pali Obama, Merkelica, David Cameron, Izrael, Saudijska Arabija, Katar... 

Moje misli su jednako sa Francuzima, Palestincima, Afganistancima, Iračanima, Sirijcima i svim drugim žrtvama NATO/USA/EU/RUS/CHN politike. Ne zaboravljam ni Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu... Sve je to ista pašta, za sve su to krive vlasti našeg, "civiliziranog Zapada". Nimalo im ne vjerujem i za mene su jednako krivi kao i oni koji sebe dezintegriraju da bi ubili ili osakatili druge.

Život jednog Sirijca, Hrvata i Kurda vrijedi jednako kao život Francuza. Ne želim živjeti u državi kakva je Izrael. A vi kako želite. Točka.