Zadovoljstvo školom i privrženost školi štiti djecu i mlade od rizičnih ponašanja– okrugli stol u Zdravom gradu Poreč
U Poreču je u Mjesecu borbe protiv ovisnosti gostovao prof. dr. sc. Petar Bezinović, psiholog, sveučilišni profesor u mirovini, istraživač. Prof. Bezinović je tijekom 2017./2018. godine u Istarskoj županiji po treći puta proveo istraživanje o rizičnim ponašanjima djece i mladih, pojavnosti ovisnosti te poteškoćama mladih u osnovnim i srednjim školama Istre. U Zdravom gradu Poreč prof. Bezinović je na okruglom stolu za stručnjake Poreča i poreštine, održanom 03.12.2018. , prezentirao neke od važnijih rezultate istraživanja provedenog u školama na području Istre, a svaka će škola početkom godine dobiti i svoje podatke. Ispitani su sljedeći aspekti ponašanja i iskustava učenika u OŠ-a i SŠ-a IŽ: mentalno zdravlje učenika, iskustva sa školom, korištenje sredstava ovisnosti, korištenje smartfona , odnosi s vršnjacima, provođenje slobodnog vremena, kockanje, samopoimanje učenika i njihova percepcija budućnosti. Istraživanje osiguravaju Istarska županija i Zavod za javno zdravstvo (ZZJZ IŽ) sa svojom pripadajućom Službom za mentalno zdravlje u okviru prioriteta Plana za zdravlje IŽ – zaštita mentalnog zdravlja, djece , mladih i obitelji.
Prof. Bezinović je na okruglom stolu govorio porečkim stručnjacima iz sfere zdravstva, socijale, odgoja i obrazovanja, kineziologije, psihosocijalne zaštite, policije, pravosuđa.
Dobiveni rezultati generalno ukazuju na smanjenje konzumacije cigareta i alkoholnih pića, kao i droga u odnosu na prethodno istraživanje iz 2013. godine. Eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti na razini srednje škole i dalje je direktno vezano uz markiranje (bježanje) sa nastave te je namjerno izbjegavanje nastave ozbiljan znak i prediktor rizičnih ponašanja, odnosno eksperimentiranja sa sredstvima ovisnosti na što nastavnici i obitelj trebaju obratiti pažnju. S druge strane rezultati ukazuju na prisutne simptome depresije kod djece i mladih koji su u porastu. Ovaj podatak je više faktorski uvjetovan, a ne samo jednim čimbenikom. No, istraživanje je pokazalo vrlo zanimljiv podatak i to da je zadovoljstvo školom bitan preventivni zaštitni faktor za razvoj depresije, odnosno što je dijete zadovoljnije školom i što se bolje osjeća u školi manje su izraženi depresivni simptomi. Ovo ne čudi ako znamo da je škola mjesto ostvarivanja najvažnijih socijalnih kontakata djece izvan obitelji. Istraživanje u Istri je pokazalo da je značajni broj djece zabrinut oko neuspjeha u školi. Na tvrdnju „Bojim se neuspjeha u školi“ 52% djevojčica i 43% dječaka u osnovnim školama Istre odgovara da se boji te 52% djevojaka i 30% mladića u srednjim školama. Isto tako se pokazalo da je strah od neuspjeha u školi direktno vezan sa simptomima depresivnosti kod djece. Što djeca izražavaju veći strah od škole to pokazuju više simptoma depresivnosti. Profesor Bezinović ističe kako je najmoćniji zaštiti faktor od zloporabe sredstava ovisnosti i zaštite mentalnog zdravlja djece, osim odnosa u obitelji, upravo vezanost za školu te podržavajuće školsko okruženje. Ovo ne čudi s obzirom da veliki dio svoga života u djetinjstvu i adolescenciji djeca provedu upravo u školi, stoga bi školska okolina trebala biti sigurna i podražavajuća za učenike, a programi prilagođeni djeci. Privrženost u školi gotovo je jednako bitna kao i privrženost u obitelji, a nastavnici značajan dio dana predstavljaju oslonce i modele koji su djeci gotovo zamjena za roditelje. Djeca bi trebala voljeti školu, ističe prof. dr. Bezinović jer bi to imalo zaštitni učinak na njihovo mentalno zdravlje i ukupno pospješilo motivaciju za učenje i školski uspjeh. Strah od škole generira se iz neprivrženosti školi i nedovoljno dobrih odnosa, a privrženost ide iz dobrog, podržavajućeg odnosa kao i u obitelji. Učitelji bi trebali brinuti o tome da se djeca u školi osjećaju slobodno i kompetentno, da ih nije strah pitati i istraživati ako ih nešto zanima, osigurati im put dobre komunikacije te da u podržavajućem odnosu mogu učiti, griješiti pa i ispravljati pogreške. Ukoliko dođe do lošijih ocjena, za djecu bi trebala postojati uvijek prava, potpuna, iskrena i dobronamjerna povratna informacija, da dijete zna što je pogriješilo (kao i roditelj) i što i kako to treba popraviti. Djeca kroz školski uspjeh grade osjećaj vlastite kompetentnosti, a osjećaj kompetentnosti je osnova samopoštovanja. Ako se dijete osjeća ne kompetentno i neuspješno i ako vjeruje da nešto ne može onda to stvarno i ne može jer je poznato da način na koji mislimo o sebi određuje ono što mi ustvari jesmo.
Istraživanje je pokazalo da je osim osobnog osjećaja kompetentnosti kod djece za očuvanje njihova mentalnog zdravlja jednako važan podržavajući (dobar) odnos i način komunikacije s nastavnicima. Interakcija u školi, način komunikacije sa nastavnicima i odnos sa nastavnicima je snažan faktor prevencije simptoma depresije kod djece i mladih. Prof. Bezinović ističe da kada se simptomi i dogode nastavnici su profesionalci koji ih ne smiju zanemariti, moraju ih prepoznati i nalaziti načine da ih sa stručnom službom škole, roditeljima i stručnjacima u zajednici rješavaju.
Prof. Bezinović ističe kako je zabrinjavajući i podatak koji pokazuje da se mladi boje izreći slobodno što misle i boje se negativne procjene u okruženju. Na tvrdnju „Bojim se da ću reći ili učiniti pogrešne stvari“ 48% djevojaka i 24% dječaka u osnovnim školama te 53% djevojaka i 26% dječaka srednjih škola Istre kažu da se boje negativne procjene u okruženju. Ovi podaci slični su i u drugim dijelovima RH. Prof. Bezinović ukazuje da se tu već može govoriti o nacionalnom problemu jer se čini da u RH izostaje odgoj mladih za hrabrost i kritičko mišljenje koji onda generira slobodu govora, mišljenja i kreativnost za funkcionalno znanje. Strah od izražavanja svojih razmišljanja i stavova te strah od negativne procjene okoline ne osigurava razvoj.
Kao osobiti problem u ovom istraživanju pokazalo se korištenje smartfona (pametnih telefona) te je dobiveno da čak 48% djevojaka i 30% mladića srednjoškolaca koristi smartfon više od 4 sata dnevno te 24% djevojčica i 15% dječaka OŠ-a. Moderna djeca i u školi i van škole, u krugu prijatelja i obitelji, sve više vremena dnevno provode na smartfonima, u socijalnoj izolaciji te u virtualnom svijetu u kojemu zapravo na kraju ostaju osamljena i bez pravih socijalnih konatkata. Dobiveno je da je za mlade dnevno vrijeme korištenja smartfona i vezanosti uz tehnologiju direktno povezano sa simptomima depresije i psihosomatskim simptomima. Što dulje borave na smartfonima to su depresivniji i imaju više psihosomatskih smetnji pokazuje se u istraživanju. Također je dobiveno da smartfoni mogu pridonijeti agresivnom ponašanju i kod osnovnoškolaca i kod srednjoškolaca. Nadalje, značajan udio mladih obuhvaćenih istraživanjem pokazuje znakove ovisnosti o tehnologiji (smartfonima). Na tvrdnju „Obično koristim moj smartfon više nego sam namjeravao“ 56% djevojaka i 37% mladića u osnovnim školama odgovara potvrdno te 70% djevojaka i 50% mladića u srednjim školama. Nadalje na tvrdnju „Nisam obavio planirane obveze, jer sam bio na smartfonu“ potvrdno odgovara 39% djevojaka i 23% mladića u osnovnim školama Istre te 57% djevojaka i 34% mladića u srednjim školama. Ili npr. na tvrdnju „Stalno provjeravam moj smartfon da ne propustim poruke na Facebook-u ili Twitteru“ potvrdno odgovara 34% djevojaka i 28% mladića u osnovnim školama te 51% djevojaka i 34% mladića u srednjim školama Istre. Istro implicira potrebu nadzora i kontrole korištenja smartfona i u obitelji i u školi jer očigledno ulazimo u razdoblje koje će obilježiti ovisnost o tehnologiji kao pravo ovisničko ponašanje koje će postati ozbiljna dijagnoza kao i ovisnost o drogama. Isto ponašanje potiče i poticat će socijalnu izolaciju, izloženost mladih, a onda i odraslih, virtualnom svijetu i biti očigledno povezano sa porastom depresije koja već je najveći javno zdravstveni izazov za 21. stoljeće. Isto se podudara sa rezultatima istraživanja u EU i svijetu. Djeca danas žive u svijetu hiperprodukcije, virtualnosti i globalne umreženosti, a sve su im informacije dostupne praktički kroz jedan ''klik''. Iako odrastanje u digitalnom dobu pruža bolju razvijenost sposobnosti obrađivanja velikog broja informacija, postoje i negativne posljedice kao što su kratak opseg pažnje, lošije motoričke i grafomotoričke sposobnosti, socijalna izolacija te potreba mladih za konstantnim podražajima koji izazivaju nerijetko tehnološku ovisnost.
Prof. Bezinović na kraju ističe kako je najveći izazov za sadašnjost i budućnost kako kod mladih oblikovati pozitivne vrijednosti, kako ih odgajati i prilagođavati obrazovanje potrebama ove nove generacije - kako razumjeti i poštovati njihov svijet, a istovremeno zadržati kontakt, podržavajuće okruženje i empatiju u školama, poticati kreativno učenje i funkcionalno znanje za zanimanja koja tek dolaze u svijetu vrtoglavo brzih promjena. Njegovati odnose u školi koji čuvaju dječje mentalno zdravlje, zdrav rast i razvoj čitavih generacija izazov je za svaku školu i svako mikro okruženje jer često mali i hrabri pomaci mijenjaju svijet.
Naglasio je kako isto pokazuje da je u svakoj državi ulaganje u obrazovanje djece i mladih osnovni preduvjet razvoja društva. Ulaganje u obrazovni sustav i učitelje, izbor najboljih kadrova za učiteljski kadar te prilagodba sustava obrazovanja koji poučava za funkcionalno znanje, logičko razmišljanje i za mogućnost prilagodbe zanimanjima kojih još nema, a radit će ih mladi koje sada obrazujemo. Mogućnost prilagodbe obrazovanja za budućnost diktirat će gospodarski razvoj svakog okruženja.
Zanimljivost
Deset je godina prošlo otkad se Hrvatska prvi put uključila u PISA istraživanje (Programme for International Student Assessment). PISA je najveće svjetsko obrazovno istraživanje koje provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ono mjeri razinu svih kompetencija koje je dijete steklo u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju. Važno je uvidjeti da je PISA u svjetskim razmjerima toliko važno istraživanje da se u svakom ciklusu pojavljuje barem desetak novih zemalja. Prošle je godine sudjelovalo njih 72 i testirano je više od pola milijuna učenika, a u novom ciklusu za 2018. godinu bilo je prijavljeno 80 zemalja. PISA istraživanje se smještava u ozbiljan indikator za gospodarski razvoj društva.
Rezultati znanja hrvatske djece na ovom internacionalnom istraživanju znanja PISA ispodprosječni su dok npr. u istom istraživanju djeca Slovenije postižu rezultate iznad prosjeka iako su obje države izašle, ne tako davno, iz iste osnove obrazovnog sustava. Ne trebamo se zabrinuti samo zato što su naši rezultati ispodprosječni, nego i zato što se nedovoljno činilo svih ovih 10 godina da se ti rezultati promijene u stalnim promjenama i turbulencijama hrvatskog obrazovnog sustava. Istovremeno su npr. Slovenci u samo tri godine između dvaju PISA ciklusa smanjili broj svojih učenika koji su bili na najnižoj razini prirodoslovne pismenosti za čak šest posto.
PISA pruža velik broj pokazatelja. Sve to neke zemlje, sudionice ovog istraživanja, vrlo dobro znaju iskoristiti za značajne pomake i podizanje opće funkcionalne razine znanja populacije djece i mladih što je najvažniji ishod praćenja PISA istraživanja. U nekim pak zemljama ti rezultati nedovoljno se koriste. Hrvatska je, na žalost, jedna od zemalja u kojoj su se rezultati posljednjih godina nedovoljno koristili. Generalno možemo reći da su naši predmetni sadržaji preopterećeni ogromnom količinom činjenica koje nisu tako silno potrebne za svakodnevni život, mnoge su podložne brzim promjenama, i nije ih potrebno memorirati jer danas pomoću računalno-informacijske tehnologije vrlo brzo možemo doći do nekog podatka. Ono što se danas pouzdano zna je da je djeci potrebno dati alate, naučiti ih kako doći do tog podatka, kroz čitalačku pismenost treba im razviti kompetencije kritičkog odmaka od informacija, upućivati ih na vjerodostojne izvore informacija kako bi mogli razlikovati one koje su relevantne od onih koje nisu, usmjeriti ih kreativnom projektnom učenju i istraživanju, osposobljavati ih za funkcionalno znanje u svijetu promjena, kritičko i logično razmišljanje, odgajati ih za svijet promjena te za hrabrost u suočavanju s promjenama.
Zdravi grad Poreč