Autor: Dino Milić-Jakovlić
Na današnji dan, 15. siječnja 1909., čikaški pogrebnik H. D. Ludlow poveo je pogrebnu povorku automobilom na benzinski pogon, što je prvi sa sigurnošću zabilježen takav slučaj. Tradicionalno takve su povorke dotada bile predvođene pogrebnom kočijom, koju su vukli konji...
To je imalo neugodnih pratećih pojava, počevši od toga da je povorka iza konja morala paziti da ne ugazi u štogod neugodno, pa sve do situacija nalik na onu koju u kultnom filmu 'Ko to tamo peva' izazove Aleksandar Berček.
Rani automobili nisu bili ni dovoljno tihi ni dovoljno mehanički pouzdani za preuzimanje te uloge. U Parizu su već početkom 20. stoljeća počeli koristiti bešumne električne pogrebne automobile, no taj se koncept ugasio zajedno s krajem prvog razdoblja razvoja električnih automobila.
Na zahtjev čikaškog pogrebnika H. D. Ludlowa, tvrtka C. A. Coey Auto Livery Company modificirala je šasiju nepoznatog dostavnog automobila i na nju namontirala karoseriju stare Cunninghamove pogrebne kočije.
Taj je spoj predstavljen 15. siječnja 1909., na sprovodu vozača taksija Wilfrida A. Pruyna, a Ludlow će odraditi još 13 sprovoda s ovim vozilom prije no što će ga zamijeniti novim, većim pogrebnim automobilom. Ideja je odmah bila dobro prihvaćena i već je tijekom iste godine Crane and Breed Company iz Cincinnatija, u američkoj saveznoj državi Ohio, pokrenula serijsku proizvodnju pogrebnih automobila.
U ranoj fazi razvoja ista su vozila često služila i kao ambulantni i kao pogrebni automobili...