Zašto sam piletinu odlučio jesti češće nego ranije?

23.10.2005. (Izvor:dp) Odgovora ima više: od čisto ekonomskih pa do filozofskih, ili ako baš hoćete: psiholoških. Dakle, zato što je, prvo, pojeftinila, a bit će izgleda i jeftinija. Dalje, zato što ne želim biti dijelom neukog stada koje puši sve što mediji serviraju.

Gledam tako neki film i odjednom gore desno na ekranu iskače, kao što je to običaj na CNN-nu, BREAKING NEWS. Izvanredne vijesti u jedanestipedesetosam, jer PTIČJA GRIPA JE STIGLA U HRVATSKU!!!!!!!!

Pa što sad? I avioni su stigli u WTC iako ih nitko nije zvao, i napravili gadnu frku i štetu. Ali ptice... ?

I sad, OK, prekinu film, da vidimo i to čudo. I što imamo vidjeti? Neka novinarka sakrivena u mraku priča nam o tome kako su u tamo nekoj bari kraj Orahovice pronašli labuda koji, kao, ima ptičju gripu. Hajde, OK, labud je nekakva ptica, normalno da može dobiti ptičju gripu. Ni mi, ljudi, ne dobijamo je od magaraca, zar ne?

Iz minute u minutu smjenjuju se «pouzdane infromacije» o toj strašno važnoj temi. U Orahovicu se sjatilo više policajaca nego je valjda ikad bilo angažirano u lovu na ne znam kakvog kriminalca ili skupinu njih. Sve je zatvoreno, novinarima se ne da blizu, svi izvještavaju «izdaleka». Jer, tamo je, kao, jako opasno.

Plave rotacije rotiraju, snimaju se specijalne emisije, stalno neke izvanredne vijesti i tako već nekoliko dana.

U neznanju je veliki strah, zar ne?

Neki su razumni ljudi (poput Gorana Milića u nedjeljnom Dnevniku HRT) pokušali smiriti loptu koju su lansirali podviljali mediji željni pažnje. No, nekako mi se čini da je to uzalud, kao što je u ljudskoj povijesti bio uzaludan svaki napor da se čopor privede k svijesti: prvo je trebalo napraviti gadnu štetu pa je onda popravljati. Tako će biti i ovoga puta.

Jer, iako nikad nije pouzdano utvrđeno da je virus ptičje gripe prešao sa čovjeka na čovjeka, iako je dokazano da su svi bolesni bili u direktnom dodiru sa oboljelim pticama (i to ne bilo kakvom, površnom dodiru!), svejedno ovih dana više ljudi brine o ptičjoj gripi i mogućnosti zaraze nego o puno važnijim stvarima poput «kako se izvući iz nedozvoljenog minusa na tekućem računu». Možda više ljudi priča o tome nego o Big Brotheru.

I upravo dok ta BB papazjanija traje na TV programu, sjedoh da napišem par riječi o «novom problemu u kom smo se našli». Pa da vidimo još jednom što imamo:piletinu nitko ne kupuje «jer je opasno» a jedan «Puris» i jedna «Vindija», rijetki predstavnici hrvatske jadne industrije koja radi po propisima, uredno izvoze, stvaraju profit i zapošljavaju ljude, polako ali sigurno otići će k vragu.
U Orahovici imamo hrpu policajaca, ovih i onih stručnjaka koji su zatvorili oveće područje. Zašto su ga zatvorili? Da ptice ne pobjegnu? Jer misle da netko nema pametnija posla pa će vršljati oko jezera ne bi li se zarazio i prenio bolest dalje, u gradove i naselja?
Umjesto da se bavi pametnijim poslom, naš premijer se u Orahovici slikava skupa sa ostalom bulumentom prisutnih i mlati, a što bi drugo, praznu slamu. Te mi moramo ovo, te mi moramo ono. Te EU razmišlja o zabrani uvoza piletine i puretine iz HR... NE RAZMIŠLJA, GOSPODINE PREMIJERU! Odlučila je onog trenutka kad su naši mediji krenuli u čerečenje vijesti koja to nije, u nepotrebno stvaranje panike, u komentiranje stvari koje ne razumiju!
A tko će platiti silni angažman stotina i tisuća ljudi umjesto da se pusti da struka odradi posao, stekne saznanja o veličini problema i o tome da li problema uopće ima, te, možemo li ga uopće riješiti, pa da se tek onda, ako je to potrebno, digne halabuka i povlače adekvatni potezi?

Ne, mi moramo glumiti Zapad, moramo se ponašati kao američki specijalni odredi kad nanjuše teroriste, SVI se moramo angažirati na VELIKOM problemu, SVI MORAJU ZNATI da je stanje krajnje opasno. Mi jednostavno MORAMO pokazati EU da smo ozbiljan partner jer smo, eto, veliku prijetnju shvatili ozbiljno i odmah postupili kako se od nas očekuje.

Zar ova država zaista nema dovoljno problema pa treba izmišljati nove?

Kao i obično, zmaja se opet uhvatilo za rep a glavu se ostavilo da riga oganj i stvara štetu. Poput «otrovne vode iz Buzeta», «morskih pasa u Istri», «otrovnih pauka u Istri» i sličnih drugih, napuhanih pa raspuhanih balona koje su usred turističke sezone servirali domaći mediji (a u Istri, dobro se sjećamo, prednjačio Glas Istre), imamo još jedan «događaj» koji će nas unazaditi. I to ne malo.
Poput ostatka Europe, stajat ćemo u redovima i kupovati lijek koji nam neće pomoći, trošiti novac kog smo dobili na kredit od stranih banaka na domaćem terenu. Svaku ćemo mrtvu pticu zaobilaziti u luku (bolje da smrdi nego da se ja zarazim, nikad se ne zna!) i biti smrtno zabrinuti kad nam se dijete poigra susjedovim papagajem. Onda ćemo razmišljati da li da se riješimo mačke, svoga ljubimca, jer, tko zna nije li baš danas konzumirala kakvu gripom zaraženu mačku! A pas? Hm, i oni vole prigristi leteće meso, zar ne? Možda najbolje da svi prijeđemo u vegetarijance i zakoljeno sve što ima perje ili hoda na više od dvije noge. Nikad se ne zna.

A radnici «vindije» i «purisa» će završiti na ulici, osnivati štrajkaške odbore, zahtijevati svoja prava. Prava koja su im oduzeli država i mediji, svojom vlastitom glupošću.

Sutra ručam pureće medaljone. A vi? Razmislite dobro. I dobar vam tek.

P.S.
Znate li kako se moderno naziva pojava kad netko živini zavrne šiju?
EUTANAZIJA!