Raste primjena ozona u dezinfekciji prostora
Posljednjih je tjedana aktualna tema ozon - plin jednostavne kemijske formule O3 koji se sve češće koristi za dezinfekciju i sterilizaciju. U vrijeme pandemije koronavirusa europski gradovi njime dezinficiraju zatvorene prostore, površine i vozila javnog prijevoza; na potonje se nedavno odlučio i Zagreb.
Jedna od najvećih tržnica u Meksiku na ulaz je postavila ozonski tunel kao dodatnu zaštitu od prijenosa virusa među kupcima. Primjera ima još mnogo, a dezinfekcija ozonom odnedavno se nudi i provodi i u Poreču i okolici.
Kako saznajemo iz tvrtke Everest Science, potražnja za ovim uslugama raste. Dezinficiraju se čekaonice, razni putnički servisi pa do turističkih apartmana i soba.
-Dezinfekcija ozonom zapravo nije ništa novo, već je zbog potrebe za odstranjivanjem koronavirusa s površina na kojima može preživjeti i više dana to sada došlo u fokus. Ozon se kao dezinficijens koristi već više od stotinu godina. Neki od primjera su dezinfekcija proizvodnih linija u prehrambenoj industriji i industriji papira, ali i u vinogradarstvu, maslinarstvu, pčelarstvu. Koristi se i za sterilizaciju bazena, a najraširenija je njegova upotreba za trajno odstranjivanje neugodnih mirisa. Vjerujemo da ćemo se o ozonu tek naslušati u narednom periodu, kažu iz te tvrtke koja se niz godina bavi uporabom ozona u industrijske svrhe.
U Poreču su angažirali zastupnike i nekoliko lokalnih tvrtki-partnera. Ističu da u odnosu na dezinfekciju UV zračenjem, klorom, fluorom ili deterdžentima, prednost tretmana ozonom je u tome što zbog svog plinovitog stanja dopire u sve kutke - ispod stola, iza namještaja, u tastature računala. To se, kako navode, ne može postići metodama i sredstvima kojima se površine brišu ili špricaju.
U čistom stanju ozon je plavičasti plin. Na temperaturi od –111,9 stupnjeva Celzijevih se kondenzira u kapljice. Ima jak miris, sličan mirisu klora, koji se osjeća i u velikom razrjeđenju. U vodi je bitno topljiviji od kisika.
Ozon je jedan od najjačih oksidansa u prirodi. Njegovu molekulu čine tri atoma kisika. Budući da se kisik teži vratiti u u svoje stabilno stanje - molekulu sastavljenu od dva atoma, ozon je u plinovitom stanju nestabilan. (Beth Hamil, 2017, Ozone Sanitation-A Sustainable and Efficacious Approach to Food Safety). Treći atom kisika koji nastaje njegovim raspadom, slobodni radikal, je vrlo reaktivan i veže na sebe druge tvari. Zbog toga uništava sve vrste bakterija, viruse i gljivice i njihove spore, kao i sve poznate korona viruse. Nakon izbijanja epidemije SARS-a početkom tisućljeća, dezinfekcija ozonom često je bila rješenje za eliminaciju čestica virusa koje su možda zaostale na podovima, zidovima i drugim površinama.
Ozon se ne može skladištiti i prevoziti, već ga se proizvodi blizu mjesta na kojem će biti upotrijebljen za dezinfekciju. Valja ga koristiti samo u kontroliranim uvjetima. Nikako nije riječ o tvari s kojom se eksperimentira na principu “sam svoj majstor”. U većim koncentracijama može nadražiti kožu, oči i dišne puteve. U nižim i pravilno primijenjenim koncentracijama nije opasan, i ne ostavlja za sobom kemijske spojeve.
Dok se provodi dezinfekcija ozonom, u prostoriji ne smiju biti ljudi, životinje ni biljke.
-Na osnovu prikupljenih podataka, operateri postavljaju uređaj(e) adekvatnog kapaciteta i tretiraju prostor. Nakon uključivanja uređaja i namještanja tajmera, operater napušta prostoriju. Generator proizvodi ozon kojeg se ostavlja da djeluje u predviđenoj koncentraciji (0,5-1,5 ppm) oko 30 minuta. Nakon završetka proizvodnje ozona u prostoriju se može ući tek nakon sat vremena, što je u većini slučajeva dovoljno da se ozon ponovo pretvori u kisik. Ulazak je moguć kad operateri izmjere koncentraciju manju od 0,1 ppm. Cijeli postupak traje od sat i pol do tri sata, ovisno o veličini prostorije i proizvedenoj količini ozona, objašnjavaju iz ove tvrtke.
U prirodi ozon nastaje zbog utjecaja UV zračenja na kisik te koronarnim pražnjenjem u atmosferi (munje). Važan je za očuvanje života na Zemlji. Bez ozonskog omotača koji obavija naš planet, život na njemu ne bi bio moguć. Očuvanje ozonskog omotača je bila jedna od glavnih ekoloških tema devedesetih godina. U posljednjim je desetljećima smanjena upotreba štetnih plinova freona, čestih sastojaka starih hladnjaka i deodoranta u spreju, koji su nagrizali ozonski omotač.
Umjetno se tijekom vremena ozon dobivao na nekoliko načina: UV zračenjem, hladnom plazmom ili ionizacijom plazma polja, odnosno koronarnim pražnjenjem. Upravo na tom principu rade i današnji ozonski generatori. Već je 22. srpnja 1896. Nikola Tesla (a tko bi drugi) patentirao prvi generator ozona u SAD-u. (dm)
