IZBORI 2020: U utrci za Sabor je i IT-jevac Ivan Guštin iz Pazina
U utrci za Sabor na predstojećim izborima je i IT-jevac Ivan Guštin iz Pazina. Kandidat je koalicijske liste koju čine Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus, i drugi je na listi u 8. izbornoj jedinici. Guštin je jedan od poznatijih članova Linux zajednice u Hrvatskoj. Zapažen je po aktivnostima i entuzijazmu u području informacijskih tehnologija, a na izbore izlazi kao nestranački kandidat stranke Pametno. Rođen je u Pazinu, gdje radi i živi sa suprugom i dvoje djece. Diplomirao je na zagrebačkom FER-u i radio u lokalnoj informatičkoj firmi, a zatim otvorio informatički obrt u kojem radi preko 25 godina. Organizator je i predavač na stručnim konferencijama, piše članke za časopise, portale i godišnjake, a aktivan je i u humanitarnim i građanskim inicijativama. Nekoliko je godina predavao informatiku u srednjoj školi kao vanjski suradnik, a posljednjih godina vodi iznimno posjećene STEM radionice za djecu i mlade u pazinskom Radioklubu. Bio je član Radne skupina za primjenu otvorenog koda i otvorenih normi u okviru tadašnjeg Ureda za e-Hrvatsku pri Ministarstvu uprave, a trenutno je član Odbora za gospodarstvo, financije i razvoj pri pazinskom gradskom vijeću.
Kada ste i kako ušli u politiku? Je li postojao poseban povod ili ključni trenutak u kojem ste donijeli odluku i priključili se upravo ovoj koaliciji?
Ovi izbori su mi prvi ulazak u politku, ako ne računamo rad u gradskom Odboru. Nije tajna da već duže vrijeme simpatiziram, podržavam i promoviram stranku Pametno, kako zbog ljudi koji su to pokrenuli i rade, tako i zbog njihovog programa s kojim se mogu poistovjetiti, a koji je od mnogih stručnjaka ocijenjen i kao najbolji politički program ikad napravljen u Hrvatskoj. Koalicija centra koju su stvorile ove tri stranke najbolja je i najjača opcija centra do sada, s puno iznimno kvalitetnih, stručnih i poštenih novih ljudi kojima je dosta nacionalnog duopola i regionalnog monopola, ljudi koji se ne bave prošlošću niti ideološko-svjetonazorskim prepucavanjima, već ih zanima isključivo budućnost. Mnogi od nas su svjesni situacije u Hrvatskoj i željni su promjena, ali nitko ih drugi neće napraviti osim nas samih. Sve to skupa, a vodeći se krilaticom "MI ČEKAMO NAS", bilo mi je dovoljno da se odazovem pozivu Marijane i Ivice Puljka da budem kandidat na njihovoj listi za ovu izbornu jedinicu.
Kako biste opisali svoj politički svjetonazor?
Mogu se poistovjetiti s liberalnom opcijom centra koju prestavlja ova koalicija.
Koji su vaši politički ciljevi i kojim se pitanjima namjeravate posebno posvetiti ukoliko osvojite saborski mandat? Kojim zakonskim područjima smatrate da možete dati najveći doprinos kao zastupnik/ca?
Cijeli radni vijek se bavim edukacijama na razne načine, direktno sam ili indirektno u obrazovanju. Želim modernizaciju i reformu obrazovanja, ali bolje i sveobuhvatnije od minornog pokušaja "Škole za život" koji je učenicima donio malo korisnog, a učiteljima i profesorima puno muke s više filozofskim nego praktičnim novitetima i promjenama. Jedna od ključnih stvari su izbornost predmeta, a drugi svakako sistematski, kontinuiran, stručan i plaćen rad s nadarenim učenicima koji su sada prepušteni sami sebi i malom broju entuzijastičnih učitelja i profesora.
Kako sam poduzetnik gotovo cijeli radni vijek, iznimno me zanima olakšavanje prebirokratiziranog i respresivnog poslovanja u Hrvatskoj, s ukidanjem nameta, manjim porezima, manje birokracije, i poreznim sustavom koji će biti više savjetodavan i edukativan nego represivan od strane insprektorata. Općenito, podržavam stavove i zahtjeve udruga Glas poduzetnika i Lipa. Želim biti dio ekipe koja će se hvaliti brojem UKINUTIH suvišnih zakona, a ne brojnošću novodonesenih.
Volio bih drastično smanjiti državni aparat, smanjiti broj činovnika digitalizacijom i povećanjem broja efikasnih e-servisa, ukinuti institucije poput FINA-e, objedinjavati službe, drastično smanjiti broj općina, ukinuti županije i kreirati manji broja regija i slično. Javne financija, informacije i registri trebaju biti potpuno otvoreni i besplatni. Sudjelovao sam djelomično u projektu Digitalna transformacija koji je Marko Rakar radio za SDP i Restart koaliciju koji sadrži sve ono što bih i ja volio napraviti ili vidjeti u državnom IT-ju.
Što područje Poreča, Pazina i okolice može dobiti kroz vaš angažman u Saboru u iduće četiri godine? Koji bi zakoni i teme kojima će se Sabor baviti mogli najviše utjecati na Poreč i okolicu?
Naravno da bih lobirao za sve dobre i prioritetne zahtjeve, potrebe i ideje lokalnih gradova i stanovnika, makar je to dobrim dijelom u nadležnosti županijske i lokalne samouprave. Međutim, glavni problemi koje muče ljude u Istri muče i druge ljude u Hrvatskoj, i ja bih se fokusirao na ključne strateške nacionalne probleme koje su meni u fokusu, a to su svakako obrazovanje i gospodarstvo, od čega sve počinje. Ako te probleme rješavamo nacionalno, onda će i ljudima u Istri biti bolje, kvalitetnije će i lakše i bolje poslovati. Ako bolje obrazujemo ne samo mlade, nego i prekvalificiramo starije, i olakšamo poslovanje, onda će i u Istri biti bolje i lakše živjeti i raditi. Dapače, mislim da je krajnje vrijeme da se izdignemo iznad poznate regionalne retorike koju neki već 30 godina uporno potenciraju do razine konflikta između Istre i Zagreba, i da kao jedna od najrazvijenijih regija prenesemo pozitivna iskustva na ostatak Hrvatske.
Budete li izabrani, hoćete li preseliti u Zagreb?
Ne.
Kako namjeravate održavati komunikaciju s istarskim građanima? Hoće li vam se i na koji način pojedinci, udruge i grupe moći javljati i dobivati informacije o prijedlozima zakona te sudjelovati u njihovom oblikovanju? Imate li sustav i infrastrukturu za to?
Naravno. Ni ja, kao ni bilo koji drugi predstavnik, ne možemo znati za sve probleme, ideje i prijedloge, niti smo stručnjaci u svim područjima. Ali zato smo tu da saslušamo, prenesemo, koordiniramo i pomognemo u realizaciji. Prečesto se u javnosti priča o "rješavanju problema", a premalo o tome da među nama ima puno pojedinaca s jako dobrim idejama i iskustvima koje se mogu nacionalno usvojiti i provesti, a ljudi u Saboru i Vladi niti toga nisu svjesni. Naravno, sve te stvari trebaju imati osnova, moraju biti racionalne i realne, i od što šireg interesa, jer svi ponekad nesvjesno razmišljamo previše egoistično umjesto šire društveno i nacionalno.
Kako ocjenjujete aktualnu situaciju po pitanju ravnopravnosti između žena i muškaraca u politici i društvu? Zašto se žene u politici još uvijek pojavljuju i djeluju uglavnom samo prigodničarski, angažiraju se ponajprije na područjima obrazovanja, socijale i društva te se gotovo nikad ne stavljaju u prvi red kada su na tapetu problemska ili svjetonazorska pitanja?
Napredujemo, ali tu ima još puno prostora za napredovanje, ako se želimo i moramo ugledati na razvijenije demokracije. Međutim, nama u principu nisu problem zakoni tog tipa, jer su svi deklarativno za veću ravnopravnost, već stvarna provedba u praksi. Neshvatljivo mi je da neke stranke i političari donose zakone iz tog područja, a onda ih sami ne primjenjuju, kao što je slučaj i na ovim izborima vezano uz zastupljenost žena na kandidacijskim listama. Dobrim dijelom je to posljedica i mentaliteta ranijih razdoblja i odgoja nekih konzervativnijih segmenata društva, pa čak potcjenjivačkih stavova žena prema samima sebi. Moramo kao društvo proaktivno, odgojno, edukativno i poticajno djelovati kako bi se to što više mijenjalo u idućim godinama i novim generacijama.
Koji je vaš stav o trenutačnom sustavu lokalne samouprave u Hrvatskoj, broju jedinica i predstavnika? Treba li razmisliti o ukidanju nekih općina ili je smislenija reforma županija koje nemaju veće ovlasti?
Apsolutno sam za drastično smanjenje broja općina i pretvaranja prevelikog broja županija u manji broj regija. Na koliko točno općina i regija, i kako ih optimalno podijeliti i organizirati, prepuštam stručnjacima iz tog područja. Stalno se postavlja pitanje Istre kao zasebne regije, za što postoji puno razloga, pogotovo tradicionalnih, ali ja osobno ne bih imao ništa protiv da Istra bude u istoj regiji s Rijekom (kojoj sjeverni dio Istre oduvijek gravitira) kao što se predlaže u nekim varijantama, ako se pokaže da je to ekonomski, upravno i logistički bolje. Time Istra neće ništa izgubiti na identitetu kao što se pokušava isticati, samo će malo spustiti na zemlju dugogodišnje lokalne šerife i hobotnicama skratiti pipke. No, prepustimo to stručnjacima za upravu, i nemojmo politizirati tu temu. Svrha je jasna - optimizacija javne uprave, koja je postala prekobrojna, sama sebi svrha, preveliki teret za porezne obveznike, i više mjesto zbrinjavanja i uhljebljivanja, nego stvarna potreba. Čim se te stvari počnu rješavati, onda pitanje većih plaća za manji broj kvalitetnijih i efikasnijih ljudi u upravi više neće predstavljati problem. Naravno, svjestan sam da je to bolno za dio ljudi koji će nužno ostati bez dosadašnjeg posla, ali dugoročno je to jedini ispravan put da izbjegnemo kolaps budžeta na svim razinama, a ozbiljna i socijalna država mora to prevenirati - najaviti na vrijeme, prekvalificirati ljude ako treba i pomoći u nalaženju novog posla umjesto bacanja na cestu. Iza svega toga mora postojati svijest da kao društvo možemo ići naprijed jedino na način da što više nas bude što obrazovanije i da što više nas stvara novu i dodatnu vrijednost. A ne da ubijamo gospodarstvo uzimajući im sve više da bi hranili previše onih koji ne stvaraju.
Na porečkom području ima mnogo malih samouprava - Funtana, Vrsar, Sv. Lovreč, Kaštelir-Labinci, Vižinada, Višnjan, Tar-Vabriga. Je li bolje da njihovi stanovnici sami upravljaju svojim područjem (pa i po cijenu određenih troškova općina) ili je bolje da se njihovim područjem upravlja iz Poreča?
Ne poznajem dovoljno te lokalne specifičnosti da bih to mogao komentirati i opredijeliti se za bolje rješenje. Prepustio bih to upućenijima, ali - kao što sam već rekao, da i dalje primarni kriterij bude optimalna lokalna samouprava, a ne nečiji ego, interes ili tradicija. Jedna moderna i bogata Danska s 50% više stanovnika ima samo 5 županija i 98 općina, a kod nas je bio trend da skoro svako selo bude upravna jedinica za sebe s par zaposlenih. To ne samo da nema smisla, nego je nemoguće financirati i time upravljati efikasno. Ljudi nisu ni svjesni koliko bi novaca više ostalo za stvarne potrebe lokalne zajednice, odnosno koliko bi mogli smanjiti poreze i davanja, kad ne bi imali toliko brojnu i skupu upravu na svim razinama.
Jesu li plaće u javnoj upravi prevelike? Možete li kao vlasnik poduzeća zaposleniku isplatiti plaću kakva se isplaćuje iz javnih proračuna?
Ne možemo pričati o apsolutnim iznosima plaća dok ih ne stavimo u kontekst koliko, što i kako netko radi za tu plaću. U javnoj upravi ima onih koji rade puno i odgovorno, i zaslužuju i veću plaću, ali ima puno onih koji nisu takvi, ili se njihovo radno mjesto i djelatnost može optimirati, digitalizirati, objediniti, automatizirati pa i ukinuti, pa ne zaslužuju niti onu plaću koju dobivaju. Ako se hoće, može se to objektivno i ocijeniti i izmjeriti nekom metrikom. Nije tajna da neka radna mjesta postoje samo zato da bi netko dobio ili zadržao posao, iako se to odavno moglo riješiti. Te stvari predstavljaju "osinje gnijezdo" i "svetu kravu", ali jednom netko mora ići u izbore s jasnim i iskrenim stavom da tome treba stati na kraj, i ljudi to moraju prihvatiti, jer nas dosadašnji sustav vodi u propast. Iz osobnih kontakata znam da su neki takvi djelatnici toga svjesni, i prisiljeni su iz egzistencijalnih razloga glasati za one opcije koja im ne prijete u tom smislu, iako nisu njihovi pristalice. Trudimo se kroz javno djelovanje osvijestiti te ljude da se ohrabre i budu spremni za promjenu, jer jedino tako možemo prosperirati. A za sve vrijedne i obrazovane će uvijek biti posla, za to ne moraju brinuti.
Trenutno radim sam u svom obrtu, ali sam prije imao zaposlene, i svakodnevno razgovaram s kolegama koji ih imaju. Znam koliko je teško dati veću ili veliku plaću, iako to mnogi žele. Percepcija "velike plaće" je u Hrvatskoj totalno narušena, pa se već i plaće veće od prosjeka ili srednje velike smatraju velikima i drakonski ih se oporezuje, i to je jedna od ključnih stvari koju ova politička opcija želi promijeniti. Radim u branši u kojoj su relativno veće plaće, ali moramo biti svjesni da mnogi rade na svjetskom tržištu gdje su i veće cijene usluga. Ali nije tako u svim branšama, i sasvim je razumljivo da mnogi traže alternativne legalne načine poslovanja u inozemstvu, s manje davanja na isplaćeni dohodak. Svi oni bi radije zadržali i ljude i sjedišta ovdje kad bi se ta davanja svela na razumnu mjeru, što nije nemoguće ako smanjimo rashodovnu stranu svih razina državne uprave. (dm)