Sjećate li se vremena kada su proizvodi izrađivani da traju? Boce za mlijeko bile su od stakla i povratne te se sterilizirale za ponovnu upotrebu, a na tržnicu se išlo sa svojom košarom za nošenje stvari. A onda je došla plastika. Lagana, jeftina, savitljiva, činila se odličnim rješenjem. Počela se proizvoditi i koristiti sve masovnije, u početku ne shvaćajući, a kasnije ne mareći o tome što se s njom događa kasnije...
Plastika zatrpava zemlju i guši mora i oceane, a naći ćete je u gotovo svakom zakutku ovog planeta, čak i na Antarktici. Dok industrija plastike pokušava uvjeriti potrošače da se mnogi plastični proizvodi daju reciklirati, od 1950-ih godina naovamo manje od 10% otpadne plastike završilo je u reciklaži, dok se ostatak spaljivao, bacao u odlagališta otpada ili naprosto završavao u okolišu.
No, sve smo svjesniji dugoročnih razarajućih posljedica plastike i prijeke potrebe da tome stanemo na kraj. Pritom se kao - krivo - rješenje nameće - papir!
Svake se godine posiječe tri milijarde stabala samo za papirnata pakiranja. Mnoga od tih stabala dolaze iz najugroženijih šuma u svijetu, koje su dom bezbrojnim ugroženim vrstama, kao i domorodačkim zajednicama kojima život ovisi o tim šumama.
Očito je da ni plastika ni papir nisu rješenja prihvatljiva za sigurnost okoliša. Stoga uopće ne bismo trebali birati između papira i plastike, naročito zato što već imamo druga rješenja. Vrijeme je da prekinemo ovisnost o jednokratnim proizvodima!
Pročitajte više u blogu: act.gp/OdbacimoBacanje i proslijedite ovaj tekst prijateljima koje bi mogao zanimati, ili ga podijelite na društvenim mrežama. (dp)