U Peroju otvorena likovna izložba slika u ulju i akvarela Gracijele Sirotić

U ozračju Istre, slike pejzaža, istarskih gradića, njivama maslina i baluna, 27.travnja 2006. otvorena je izložba slika u ulju i akvarela Gracijele Sirotić iz Varvari. Kušalo se sve istarsko, a usput se i pjevalo i plesalo.

Kao što je rekla prof. Danica Sardelić iz Umaga:

"Slike su izraz fascinacije motivima iz Istre, njezina unutarnjeg promišljanja, vlastite interpretacije i reinterpretacije vrlo raznolikih slika koje u sebi nosi još od djetinjstva.

Ritmom kojim pulsira svaka slika daje se naslutiti autoričin emocionalni nagoj, empatija sa žeteocima, slučajnim prolaznikom ili ženom koja svira. Gracijela ne slika puke razglednice, i ne da se zavesti samodopadljivošću već slikama daje realnost viđenu kroz prizmu promatrača, onoga koji osjeća pa vidi.

Na prvi pogled mirne, slike su vrlo dinamične, u pokretu, pleše se balun, vol – boškarin vuče plug, lišće treperi... sve se kreće što Gracijela vješto kontrolira ne narušavajući mir.

Slikajući uljima bogatim gustim pastoznim namazima slikarica nam sugerira slojevitost vremena, zemlje, kore masline, kamena, sve tradicionalno na suvremen način.

Aquarelima lagano, lazurno ali nešto poetičnije opisuje bogatstvo i pitomost istarskog krajolika.

Slika Istre ne bi bila potpuna da se ne osvrnemo na kolorit kojim slikarica daje završnu riječ. Zemljanim bojama, čitavom paletom tonova od smeđe, okera, narančaste i žute, do crvene slikarica nam potvrđuje toplinu, mekoću i pitomost motiva."

Kad smo došli u Restoran Castell, odmah na vratima su nas dočekale mlade djevojke i mladići iz Tinjana, obučeni u narodne nošnje Istre i ponudili nas medicom i osmijehom. Svirci – harmonika i roženice izmamili su svirkom osmjeh sviju prisutnih.

Zatim su mladi Tinjanci iz TINJANSKE KUMPANIJE "KOSIRIĆ" zaplesali balun, a u toj postavi plesala je i Gracijelina kćer. Bili su izvrsni. Izložbu je otvorio Anđelo Cvjetković iz ULIKSA.

Gracijela je vidno uzbuđena pozdravila nazočne i zahvalila svima koji su došli i na bilo koji način pružili joj potporu, prvo svojoj mami koja je bila tamo a koja ju je "rodila i zgojila", zatim mužu, djeci, Danici... a onda je zastala i od uzbuđenja zgužvala je papir na kome je sve napisala kome se treba zahvaliti. Sve je bilo nabijeno osjećajima, simpatično, svi su se nasmijali.

Mlada djevojka izrekla je Gracijelinu pjesmu: Moja Istra. Suze su potekle. A kada se ponovo zaplesalo po domaći i Gracijela je rekavši da je sve to za njenu dušu zaplesala i sama.

Kušalo se sve istarsko: kolači, cukerančići, sir, pršut i ostale istarske delicije. Ostali smo do 22h, još smo nastavili plesati, harmonikaš je svirao i bila je prava fešta. Onakva kako se samo domaćem toplom okružju može napraviti, kad smo veseli i bliski.

Pitali su je ljudi "Ma kada ti to sve rivaš?" Gracijela je odgovorila: "Sve je to noćni rad".

Slavica Ezgeta