Transpersonalna psihoterapija – osobni rast i razvoj

Ilustracija: synthesistherapy.com

Transpersonalnu psihoterapiju opisuje bilo koji oblik savjetovanja ili psihoterapije koji stavlja naglasak na transpersonalne, transcedentne ili duhovne aspekte ljudskih iskustava. Transpersonalnu psihoterapiju često se promatra kao pratioca drugih škola psihologije što uključuje psihoanalizu, biheviorizam i humanističku psihologiju.

Fokus i cilj transpersonalne psihoterapije

Transpersonalni psihoterapeutski fokus uključuje duhovni samorazvoj, vrhunska iskustva, mistična iskustva, sustavni trans i druga metafizička iskustva življenja. Krajnji cilj transpersonalne psihoterapije nije samo ublažavanje patnje, već integracija tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog aspekta dobrobiti. Ono uključuje istraživanje i fokus na klijentov potencijal te razvoj unutarnjih resursa i kreativnosti.

Transpersonalni psiholog/psihoterapeut pokušava integrirati drevnu mudrost sa modernom zapadnjačkom psihologijom i prevesti duhovne principe na suvremeni znanstveni jezik. Transpersonalna psihologija bavi se širokim spektrom ljudskog psihospiritualnog razvoja – od naših najdubljih rana i potreba, preko egzistencijalne krize ljudskog postojanja, do najvišeg transcendentalnog kapaciteta naše svijesti.

Ona uključuje, vrednuje i integrira sljedeće:

• psihološko i duhovno,
• mentalno zdravlje i patnju,
• uobičajena i neuobičajena stanja svijesti,
• modernu zapadnjačku perspektivu, istočnjačku perspektivu, postmoderne uvide, svjetonazore autohtonih tradicija, analitički intelekt, direktno iskustvo i kontemplativan način spoznaje.

Transpersonalna psihologija poboljšava proučavanje um-tijelo relacije, duhovnosti, svijesti ljudske transformacije. Tri su ključna područja koja se upotrebljavaju u transpersonalnoj psihoterapiji: kombinacija holističke psihologije i prirodne medicine, transformativna psihologija i ego-transcendirajuća psihologija. Transpersonalna psihologija kao model za realizaciju ljudskog potencijala radije upotrebljava pozitivne utjecaje nego da se bavi bolesnom ljudskom psihom. Sveci, umjetnici, proroci i heroji se proučavaju kao utjelovljenja prave prirode naše ljudske psihe. Ova tehnika ohrabruje osobu da pogleda u svoje unutarnje sposobnosti i vidi sebe kao u procesu ostvarenja stanja koji su postignuti kod gore navedenih modela.

Transpersonalna perspektiva psihoterapije

Transpersonalna perspektiva psihoterapije pokušava vidjeti sve simptome kao dio cijele slike ''energije u pokretu'', pokušavajući napraviti poveznicu između onoga što mislimo da jesmo i onoga što uistinu jesmo… radije definirano po orijentaciji i opsegu, nego kao skup određenih tehnika i metoda.

Integracija objedinjuje:

• uspomene sadržane u DNK tijela pohranjene nesvjesno,
• učinke doživljaja iz maternice i ranog djetinjstva,
• proučavanje kako ljudi procesiraju i asimiliraju informacije,
• ponašanja kao rezultat svjesnog i nesvjesnog djelovanja,
• individualno kompulzivno putovanje prema samoaktualizaciji ili većoj cjelovitosti.

Transpersonalna psihologija, psihoterapija i savjetovanje

Transpersonalna psihologija, psihoterapija i savjetovanje djeluju prema razvoju cjelovite životne vještine (integrirane u svakodnevni život) gdje se pojedinac budi iz ograničenog osobnog identiteta na prošireno univerzalno znanje o sebi.

Taj proces kombinira buđenje osobne svijesti i intuicije (neracionalno znanje) sa tjelesnom sposobnošću samoiscjeljenja kroz suosjećajnu samopodršku.

Transpersonalna psihologija pojavila se kao psihološko-psihoterapijski smjer, koji je značajan zaokret od dotad vladajućih smjerova: psihoanalize i biheviorizma.

Američki psiholozi Abraham Maslow i Anthony Sutich željeli su skrenuti na važnost ne-bavljenja isključivo terapijom simptoma, već su važnost preusmjerili na cjelovit rast osobe, samorazvoj i ekspanziju svijesti, pri čemu je nestanak simptoma kolateralna, ali ne i nužna pojava. U tom smislu transpersonalni psihoterapeut je pojam psihoterapije zamijenio pojmom osobnog rasta, a pojam pacijenta je zamijenio pojmom klijenta. Takvo shvaćanje psihoterapije bilo je na tragu mišljenja Carla Gustava Junga koji je o terapijskom procesu jednom rekao: ”Mi gotovo nikada ne rješavamo ključne životne probleme, ali rastemo kroz njih!”

Psihologija duše – transpersonalna psihologija

Izraz "psihologija" je kovanica od dvije grčke riječi: psiha = duh, duša, život, um, dah; i logos = govor, rasuđivanje, studij.

Suvremene zapadnjačke škole psihologije nekako su uspjele zaobići ”dušu”, niti jedna od zapadnjačkih škola ne spominje duh i dušu. Psihologiju duše kao termin uveo je talijanski psihijatar Alberto Assagioli razvitkom psihosinteze.

Središnji koncept transpersonalne psihologije

U transpersonalnoj psihologiji radi se o sofisticiranom modelu prikaza evolucije svijesti, koji integrira psihologije i filozofije Zapada i Istoka, od drevnih vremena sve do danas, od znanosti do duhovnosti. To je područje psihologije koje integrira psihološke koncepte, teorije i metode sa tematikom i praksama duhovnih disciplina. Interesi ove grane psihologije uključuju duhovna iskustva, mistična stanja svijesti, meditativnu praksu, šamanska stanja svijesti, rituale, preklapanja duhovnih iskustva sa poremećenim stanjima poput psihoze i depresije, transpersonalne dimenzije odnosa, služenja, susretanja s prirodnim svijetom i dr. Središnji koncept transpersonalne psihologije je samo-transcendiranje i osjećaj vlastitog identiteta koji je dublji, veći i širi, te ujedinjen sa Cijelošću.

Više o transpersonalnoj psihologiji možete pročitati u jednom od ranijih članaka.

Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija

www.nebeska-harmonija.hr 
www.atlas-therapy.eu